Pričajući pod zidinama Starog grada beogradskim novinarima o istoriji budvanske rivijere, arhitekta je ukazao da Budvu prvi pominje Sofokle u dramama, kao ilirski grad pod imenom Butua, piše Beta.

"Do epohalnih otkrića u Budvi došlo se posle zemljotresa 1979. godine. Ta otkrića su Budvu, biser Jadrana, locirala kao jedna od najstarijih antičkih gradova u 'jadranskom basenu' ", kazao je Mitrović. 

Navodeći da je Budva kroz istoriju "živjela mirnim životom", dodao je da su prvi stanovnici tog primorskog grada bili Iliri koji su je naselili u trećem i četvrtom vijeku prije nove ere.

"Prije Ilira su uz obalu bila ribarska plemena i ribarske zajednice. Živjeli su od ribarenja. Kasnije su nastale male zajednice, a s dolaskom Helena počela je trgovina i komunikacija", ispričao je Mitrović.

Istakao je da je procvat grada počeo 1936. godine, kada su se srpski trgovci, Saračević iz Novog Sada i Tadić iz Beograda, "zaljubili u prostor ispred ulaza u Stari grad" i počeli da grade hotel "Avalu".

"S početkom kopanja temelja, buknula je senzacija. Naišli su odmah na zlato, na helenske i rimske grobove. Nađeno je osam kilograma zlata, ali u našem muzeju nema ni 300 grama. Sve je nestalo po svijetu, jer je to odmah privuklo trgovce iz raznih krajeva", ispričao je on i dodao da se i sada pri iskopavanju temelja nailazi na kosti, komada keramike i drugih, arheološki interesantnih stvari.

Po njegovoj ocjeni, najveći procvat Budva je ipak doživjela u vrijeme Rimskog carstva: "Mi koji navijamo za turizam, volimo da kažemo da je Budva već tada bila ljetovalište, jer je imala bogate, raskošne vile s mozaicima, hipokaust (tehniku grijanja podova)...".

Istakao je da je prostor Budva uvijek bio zanimljiv zbog specifične konfiguracije tla i morskih struja koje održavaju plaže i pune ih peskom zbog čega budvanska obala ima prelijepe uvale.

Naveo je da bedemi Starog grada kojeg turisti posebno vole da vide, datiraju iz drugog vijeka nove ere, a da im je sadašnji izgled 1.495 godine dao tadašnji "rektor Budve" Nikola Memo.Dodao je da je kult Bogorodice, kao zaštitnice grada, u Budvi vladao vijekovima.

"Na glavnim vratima u Starom gradu bila je ikona Bogorodice kojoj je porodica Mikula više od 600 godina palila kandilo. Kada su 1945. godine došli komunisti, po nalogu partije, jedan mještatnin je pošao i skinuo Bogorodicu i bacio je u more. Tada se posekao kada je pokušao da je izvadi iz rama... Na kraju, nije imao ko da nosi njegov sanduk kada je umro, niko nije htio da dodje na sahranu tom čovjeku. Oko te Bogorodice su se ispredale bajke. Bila je zaštitnica grada. Činjenica je da nikada u Budvi nije bilo kuge, bolesti, kolere, a u zemljotresu 1979. godine niko nije poginuo", istakao je Mitrović.

On je kazao da u Budvi ima i tragova iz doba Nemanjića, koji su izgradili neke tamošnje manastire.

Posjetioci budvanske opštine imaju priliku da posjete neki od osam manastira Srpske pravoslavne crkve Reževići, Praskvica, Gradište, Podostrog, Stanjevići, Vojnić, Duljevo i Rustovo.

Beogradski novinari posjetili su manastir Praskvicu, koji je dobio ime po obližnjem izvoru vode koja je imala miris breskve ili "praskve". 

Iguman Gavrilo ispričao da je glavna crkva u manastiru posvećena Svetom Nikoli, zaštitniku Paštrovića, izgradjena početkom 15. vijeka, da se Balša III (sin Jelene Balšić, ćerke Kneza Lazara) pominje kao njen ktitor, a da su za njen današnji izgled zaslužni Rusi sredinom 19. vijeka.

"Crkva je tokom vremena pretrpjela razne promjene, među kojima su zemljotres i osvajanja od strane Napoleonove vojske koja je zapalila i ubijala monahe.... Kasnije je crkva dograđivana i postala je veća i raskošnija nego što je bila", kazao je iguman Gavrilo. 

Iznad crkve Svetog Nikole nalazi se groblje na kojem je i crkva Svete Trojice, a koja, po predanju, datira iz 11. vijeka.