Konferencija za medije organizovana je povodom prezentacije “Analize troškova i benefita usluga koje se pružaju populacijama pod povećanim rizikom u Crnoj Gori”, koja je razvijena u okviru programa HealthUp koji sprovode nevladine organizacije CAZAS, SOS telefon za žene i djecu žrtve nasilja Podgorica i Udruženje Roditelji, a koji podržava Delegacija Evropske unije (EU) u Crnoj Gori, prenosi PR Centar.

Autor Analize i izvršni direktor Timočkog omladinskog centra (TOC) u Srbiji, Goran Radisavljević, objasnio je da je Analiza rađena za Hepatitis C i HIV prevenciju u vezi sa određenim populacijama, a to su, kako je pojasnio, seksualne radnice, osobe koje injektiraju droge i gej populacija.

Radisavljević je istakao da je Crna Gora u 2016. godini na liječenje Hepatitisa C potrošila više od 475 hiljada eura, a za liječenje HIV pozitivnih osoba skoro 567 hiljada eura.

“Kada pogledamo koliko je ljudi uzimalo terapiju za HIV u 2016. godini, a to je 115 osoba i kada podijelimo dolazimo do iznosa od 4.930 eura po osobi na godišnjem nivou. Veliki broj od tih 115 osoba je imalo i Hepatitis C”, istakao je Radisavljević.

On je podsjetio da su od 2010. do 2014. godine kada je postojala donacija Globalnog fonda za AIDS, tuberkulozu i malariju GFATM u Crnoj Gori registrovana 72 nova slučaja inficiranih HIV-om, što je prosječno 14 osoba na godišnjem nivou.

“Kada je Global fond otišao i kada se više nije radila prevencija kao što se radila u tom periodu mi u 2016. godini imamo 34 novoinficirane osobe. Razlika je za 20 osoba iz onoga perioda kada smo sprovodili preventivne programe”, istakao je Radisavljević.

Prema njegovim riječima, trošak liječenja za 20 osoba na godišnjem nivou iznosi skoro 100 hiljada eura. 

“Sa druge strane broj dosegnutih korisnika u 2015. godini je iznosio 5.023, a za prevenciju je bilo uloženo 220.980 eura. U taj novac su ulazile plate ljudi koji su vodili organizacije, plate za terenske radnike, tekući troškovi organizacije, zakup prostora itd. Došli smo toga da je 44 eura uloženo u osobu na godišnjem nivou vezano za prevenciju”, objasnio je Radisavljević.

Goran Radisavljević, foto: PR Centar

On je kazao da prosječan trošak preventivnih usluga za 20 osoba iznosi 880 eura.

“Kada pogledamo ovaj iznos od 880 eura i onaj od 98 hiljada i 600 eura koji su uloženi u liječenje tih 20 osoba mislim da je itekako benefit ulagati u prevenciju”, objasnio je Radisavljević.

On smatra da država mora da vodi računa o održivosti servisa i da mora da pronađe način kako da radi sa ključnim populacijama.

“Ono što je pokušaj i trend je da se utvrdi da upravo država prepozna organizacije koje se bave tom problematikom, da organizacije akredituju svoje preventivne programe kod nadležnih ministarstava i da 220 hiljada eura u budžetu bude određeno za preventivne servise”, naveo je Radisavljević.

U preventivne programe mora da se ulaže zbog toga što su oni, kako je rekao, mnogo isplativiji od kasnijeg liječenja osoba koje su već sebi nanijele štetu.

“Programi smanjenja štete su daleko isplativiji od programa liječenja”, zaključio je Radisavljević.

Predstavnica NVO CAZAS, Sanja Šišović, navela je da preventivno edukativni servisi u zdravstvu i servisi prihosocijane pomoći i podrške pacijentima nisu zakonski prepoznati, zbog čega postoji potreba da se, kako je pojasnila, kontinuirano ukazuje na njihovu važnost kada je u pitanju optimizacija troškova i očuvanje zdravlja svih građana.

“Ova Analiza je nešto što je dugo godina traženo i što je bilo potrebno. Ona daje veoma jasnu sliku zašto je održivost i postojanje tih usluga u nevladinom sektoru važno. Ona predlaže veoma jasne preporuke za optimizaciju troškova, ali i za minimizovanje identifikovanih rizika”, pojasnila je Šišović.

Osim što predstavlja jako dobar alat za NVO Analiza, kako je kazala, predstavlja veoma kvalitetan dokument i priručnik za donosioce odluka “onoga momenta kada oni planiraju da ulože sredstva u neki zdravstveni program”.

Sanja Šišović, foto: PR Centar

Šišović je objasnila da se programi smanjenja štete sprovode među populacijom u povećanom riziku, a to su u Crnoj Gori osobe koje injektiraju droge, muškarci koji imaju seks sa muškarcima, seksualne radnice i zatvorenici.

“Preventivni programi, osim edukacije i savjetovanja na temu HIV i AIDS-a, obuhvataju distribuciju sterilnog materijala i odlaganje potencijalno inficiranog materijala na bezbjedan način. Preventivni program obuhvata i savjetovanje sa ljekarima, psiholozima i sa stručnim socijalnim radnicima”, rekla je Šišović.

Ona je istakla da se Ministarstvo zdravlja prošle godine pozitivno okrenulo ka podržavanju preventivnih servisa, što kako je kazala, dokazuje činjenica da su iz državnog budžeta odvojili oko 100 hiljada eura za preventivne servise na godišnjem nivou.

“Taj iznos je opet više nego duplo manji od minimuma koji je potreban da bi se funkcionsalo. Ali postoji ta politička volja da se ovi servisi počnu posmatrati kao, i možda, najbolje rješenje za ove probleme. Svi zajedno moramo da aktivnije zagovaramo i koristimo podatke koje je ova cost benefit Analiza dala”, navela je Šišović.