U arhivi Savjeta EU može se vidjeti da se Crna Gora odlučila da podrži mjere EU prema osam država i dvije oblasti koje su proglasile nezavisnost ili su pripojene drugim državama, ali službeni Brisel to ne priznaje.
Tako su crnogorske sankcije u 2015., 2016. i 2017. godini uvedene Rusiji, Bjelorusiji, Egiptu, Tunisu, Siriji, Gvineji, Zimbabveu i Mjanmaru, ali i Pridnjestrovlju, Krimu i Sevastoplju.
Vlada Crne Gore obavezala se da će blokirati svu imovinu i pomoći privođenju predsjednika Sirije Bašara Al-Asada, lidera Zimbabvea Roberta Mugabea i nekadašnjeg predsjednika Tunisa Zine El Abidine Ben Alija.
Crna Gora je ove sankcije uvela tako što je prihvatila odluke EU, mada je interesantno da dio tih paketa nijesu prihvatile Srbija i Makedonija, iako su i one mogući kandidati za članstvo EU.
Prihvatanjem ove odluke Crna Gora je dužna da u svoje zakonodavstvo ugradi mjere kojima će razraditi primjenu sankcija zemljama na koje se one odnose.
Crnogorska vlada je 2015. godine zabranila uvoz i izvoz sa Krima i Sevastopolja, što je, kako je saopšteno tada, odgovor Rusiji na nezakonitu aneksiju tog područja.
Crna Gora poslednjih godina periodično donosi odluke o produženju sankcija Rusiji zbog njene politike i akcija u Ukrajini, a najzvučnije ime na listi lica kojima nije dozvoljen ulazak u Crnu Goru (i imovina im je blokirana) je zamjenik ruskog premijera Dmitrij Rogozin.
Dan
Komentari