Jedna od ključnih novina u zakonu, kako je istakla Pribilović, je i uvođenje obaveze drugostepenog orgаnа dа, kаdа je već jednom poništio prvostepeno rješenje, sаm riješi upravnu stvаr – ne vrаćаjući predmet prvostepenom orgаnu.

“Ova novina je usmjerena na suzbijanje najvećeg problema u praksi upravnog rješavanja u Crnoj Gori – tzv. “ping-pong” efekta”, navela je Pribilović.

Kako je kazala, razlozi za donošenje novog akta su to što se suštinski promijenilo razumijevanje javne uprave, a prvi Zakon o upravnom postupku donešen je prije više od 50 godina.

“Sve su veći zahtjevi za kvalitetnijim upravnim praksama koje su orijentisane ka građanima. Imajući u vidu činjenicu da je u posljednjih nekoliko decenija državna uprava poprimila nove ogranizacione oblike koji preuzimaju izvršavanje njenih funkcija, novi zakon se nameće kao sasvim prirodna potreba. U prilog ovome ide i brz razvoj informaciono komunikacionih tehnologija koje doprinose promjeni društvenog okruženja i uslova u kojima živimo, čijim promjenama se javna uprava mora prilagoditi kako bi ispunila ulogu društveno korisne i potrebne službe u funkciji društvenog napretka”, ističe Pribilović.

Svakom demokratskom društvu, dodaje ona, potrebna je javna uprava koja je s jedne strane čuvar javnog interesa, a sa druge strane usmjerena prema građanima, preduzetnicima i široj društvenoj zajednici, kao servisno-orijentisana djelatnost.

Građani Crne Gore treba da znaju, kako navodi Pribilović, da je Zakonom o upravnom postupku predviđena zaštita korisnika usluga od opšteg interesa, čime je proširena pravna zaštita građana i na situacije kada su nezadovoljni pružanjem usluga od opšteg interesa – na primjer kod obračuna električne energije, vode, kod održavanja čistoće, a što se ostvaruje putem izjavljivanje prigovora.

“Novina je, između ostalog, to što će građani na jednom mjestu moći da predaju zahtjeve i druge podneske, dobijaju obavještenja, informacije, savjete i propisane obrasce u vezi sa ostvarivanjem njihovih prava iz nadležnosti tih javno pravnih organa – jedinstveni šalter za sve. Uvođenjem instituta elektronske komunikacije omogućava se brže i lakše ostvarivanje prava građana, što znači da ako stranka podnese zahtjev elektronskim putem, organ je dužan da odgovori na isti način”, navodi Pribilović.

Putem zaključivanja upravnog ugovora, dodaje ona, obezbjeđuje se veće uvažavanje građana, poslovnih i drugih subjekata u odnosima sa javnopravnim organima, “stranka ima bolji položaj i bolju zaštitu nego što joj to obezbjeđuje upravni akt donijet u upravnom postupku”.

Zaštitna odredba zakona “neznanje ili neukost stranke, odnosno drugog učesnika u upravnom postupku ne može biti na štetu zaštite njihovih prava i pravnih interesa”, kako Pribilović navodi, podrazumjeva da zbog navedenog stranka ne smije da trpi štetne posljedice, odnosno u postupku to ne može da bude na štetu prava koja joj po zakonu pripadaju.

“Istovjetno, ne samo za stranke nego i za druge učestnike u postupku koje je organ dužan da upozori na pravne posljedice preduzimanja radnji, ili propuštanja preduzimanja radnje, usljed čega bi to bilo na štetu prava koja im po zakonu pripadaju. Ova pomoć nije ograničena samo na upućivanje stranke na njena procesna prava, već je službeno lice dužno da stranku upozori na mogućnost ostvarivanja prava po materijalnom propisu. Ukoliko to ne učini službeno lice krši ovo načelo upravnog postupka”, pojasnila je Pribilović.

Zakonom je precizirano da se “upravni postupak mora voditi bez odugovlačenja i sa što manje troškova, ali tako da se pravilno i potpuno utvrde sve činjenice i okolnosti bitne za uspješno i potpuno ostvarivanje i zaštitu prava i pravnih interesa stranaka, odnosno drugih učesnika u postupku”.

Sa tim u vezi, Pribilović precizira da je rok za donošenje i dostavljanje rješenja u upravnom postupku 30 dana od dana pokretanja postupka, ukoliko nije posebnim zakonom propisano.

“Ako se upravni postupak, zbog složenosti upravne stvari, ne može završiti u propisanom roku, rok se može produžiti za vrijeme koje je potrebno za donošenje rješenja, pri čemu to ne može biti duže od polovine propisanog roka. Taj rok se ne može ponovo produžavati”, dodaje ona.

Onima koji ne postupe po upravnom rješenju, može se izreći i novčana kazna.

“Inspekcijski nadzor nad sprovođenjem Zakona o upravnom postupku vrši upravna inspekcija, a posljedice nepostupanja po upravnom rješenju, odnosno sankcionisanja, regulisana su Zakonom o inspekcijskom nadzoru. Naime, u skladu sa tim zakonom, upravni inspektor može utvrditi nepravilnost i narediti njihovo otklanjanje, dok kao upravnu mjeru može izreći novčanu kaznu, a ako se rješenje inspektora ne izvrši u roku određenom za dobrovoljno izvršenje, rješenje se izvršava preko drugih lica, novčanom kaznom ili neposrednom prinudom”, navodi Pribilović.

Kako je pojasnila, Zakon o upravnom postupku predviđa i pravo stranke na žalbu zbog ćutanja administracije u situaciji kada prvostepeni javnopravni organ nije donio rješenje u zakonom propisanom roku.

Dodaje da to nije samo situacija kada organ nije donio rješenje, već i ako ga nije dostavio stranci, jer nedostavljeno rješenje ima pravni značaj kao da nije ni donijeto.