Mobing je oblik ponašanja na radnom mjestu, kojim jedna osoba ili više njih periodično ili permanentno psihički ponižava drugu osobu sa ciljem ugrožavanja njenog ugleda, časti, ljudskog dostojanstva i integriteta, sve do eliminacije s radnog mjesta. Seksualno uznemiravanje, ignorisanje, ismijavanje, prijetnje, zakidanje na zaradi… samo su neki od oblika zlostavljanja.

A u situaciji u kojoj mnogi tvrde da je mobing maltene postao oblik ponašanja većine crnogorskih poslodavaca, jer je mobing i ona čuvena rečenica „Ako ti nećeš ima ko će“, kojom se radnici gone da rade prekovremeno a da za to ne budu plaćeni, začudilo bi Vas koliko malo tužbi za mobing dospijeva do crnogorskih sudova.

Zvuči riplijevski da je Osnovni sud u Podgorici u periodu od početka 2015. godine pa do danas, imao četiri (4!) tužbe za mobing. U odgovoru Osnovnog suda na pitanje portala Kodex koliko je tužbi za mobing bilo u tom periodu doslovce stoji:

“Ovim putem Vas obavještavam da su u 2015.godini ovom sudu podnijete dvije  tužbe koje su predmet Vašeg interesovanja. U jednom od tih predmeta je donijeta presuda kojom se odbija tužbeni zahtjev, dok je u drugom predmetu tužba povučena. Konačno, u 2016. i 2017.godini podnijeta je po jedna predmetna tužba, a oba predmeta su i dalje u radu pred ovim sudom”, stoji u odgovoru podgoričkog Osnovnog suda.

Razlog zbog kog je malo tužbi za mobing, smatra predsjednik Sindikata Vojske Crne Gore i čovjek koji je, kako sam kaže, zbog svog sindikalnog rada u Ministarstvu odbrane trpio progon ili kako ga nazva mobing na balkanski način, leži u činjenici da se ti procesi dugi i neizvjesni, da su iscrpljujući i da žrtva mobinga nailazi samo na veće probleme kada tužbu i podnese.

"Ljudi koji vrše mobing nad radnicima u Crnoj Gori često su spremni da, ako se neko i pobuni pa i podnese tužbu za mobing, vrše nad tim radnicima još veće nasilje pa i pokušavaju da ih unište i u ljudskom a ne samo u profesionalnom smislu. Zato ljudi trpe mobbing u strahu od većeg zla", kaže Čobeljić.

Čobeljić dodaje da je siguran da razlog malog broja tužbi za mobing leži u nepovjerenju građana u zaposlene u tužilaštvu i sudstvu, što kako kaže, pokazuju i rezultati podnesenih tužbi.

"Mi smo kroz slučaj pritisaka, mobinga i drastičnog kršenja prava velikom broju ljudi, tokom sindikalnog organizovanja u Vojsci i Ministarstvu odbrane ,imali osnovnog državnog tužioca kojim se time toliko drastično bavio da izbjegne mogućnost da, a imao je stotine dokaza koje je ignorisao, prihvati činjenice da se radilo o kršenju osnovnih ljudskih i radnih prava. Jasno se vidjelo da je instruisan", poručuje Čobeljić.

Ćobeljić kaže da se u Crnoj Gori mobing kolektivno sprovodi i da je radnik apsolutno nezaštićen. Da ljudi koji sprovode mobing nailaze na podršku ne samo u kolektivu već i šire. Odgovornost za to snose, smatra Čobeljić, prvenstveno sudije i tužioci koji su trebali da zaštite prava, a u većini slučajeva radili su suprotno.