„U prošli utorak me nazvao načelnik, inače moj prijatelj od ranije i pitao ima li u neselju oko Dubrava  prodavnica u kojima se kupuje na veresiju. Provjerio sam i saznao za jednu od njih u kojoj se podmiruje najviše siromašnih stanovnika Gornjih Dubrava. Ponovo me nazvao u četvrtak i rekao kako sa njim treba da odem tamo u petak poslije džume“, priča Halid Alibašić, načelnikov prijatelj i odgajatelj u Centru za liječenje ovisnika od psihoaktivnih supstanci u Živinicama za Al Džaziru.

Zaustavili su se kod radnje u vlasništvu Mirsada Rakovca. Epilog je - ispunjen religiozni čin jednog vjernika, koji na ovim prostorima postoji već vijekovima. U periodu vladavine otomanskog carstva na ovim prostorima age i imućni dobročinitelji, u strogoj tajnosti, izmirivali su dugove sirotinji. U moderno vrijeme je tajnost svedena na minimum iz više razloga, stoga u nastavku i možemo ispričati detalje ovakvih činova dobrote.

„U petak je moju radnju došao Samir Kamenjaković i tražio da mu kažem kako da namiri dugovanja najsiromašnijih ljudi koji se kod mene snabdijevaju potrepštinama na 'teku veresije'. Izmirio je dugovanja za njih 10-15, a onda smo napravili i pakete prehrambenih proizvoda koje je on dalje podijelio. Uplatio je 1.870 KM i izmirio dugove, od kojih su neki bili stari godinama“, govori Mirsad Rakovac, vlasnik prodavnice u naselju Gornje Dubrave.

Ekipa Al Džazire kontaktirala je Kamenjakovića.

„Posjetio sam nekoliko prodavnica u okolini Živinica. Nešto dugova sam platio i kupio pakete prehrambenih artikala koje sam podjelio nekim domaćinstvima. Prije svega, šehidskim porodicama i penzionerima. Ne želim da se ovaj moj čin zloupotrebljava, kao ni ljudi kojima sam tako pomogao“, kaže načelnik „svaljujući krivicu“ za objelodanjivanje ovog djela u javnosti na Alibašića: „Naravno da nisam htio da se o tome govori. To je čin mojih vjerskih ubjeđenja i to moje djelo treba posmatrati kao djelo vjernika. Nisam to uradio kao načelnik, niti su to bile pare iz budžeta. Kao načelnik se moram boriti da što više osoba zaposlim i da što više ljudi izađe iz stanja socijalne potrebe. Pred Novu godinu smo institucionalno i uz pomoć donatora podjelili 100 prehrambenih paketa ugroženim porodicama. Nažalost, ljudi u potrebi i dalje ima. Ne treba mješati poslovno i privatno, ali dobra djela moramo činiti u svakom slučaju. Moj prijatelj Halid Alibašić je htio da javno obznani ovu priču, iako nisam bio za to. Ipak, i glavni imam u Živinicama je rekao da se pozitivna djela mogu i trebaju obznaniti“, zaključuje Kamenjaković.

A Halid, pomenuti „krivac“ kaže kako je najdirljiviji momenat u ovom činu bila posjeta majci jednog šehida kojoj je uz čestitke za Bajram donesen paket hrane i koverta sa 100 maraka (50 eura): „To je bio poseban momenat i pravi pogodak. Reakcije ljudi su bile dirljive. I nije želio da se o tome priča. Ali je grijeh i sakriti tuđe dobro djelo.“

Učesnici iz ove i sličnih priča najbolje znaju efekte učinjenih djela. A konačnu riječ i potvrdu u svim slučajevima motivisanim i vođenim religijskim shvatanjima svakako ne donose ljudi. Oni su tu samo da čine ili ne čine.