U srpskom narodu sačuvano je sjećanje na taj užasan događaj kada je Šota uhvatila šestoro djece kod stada na planini Mokri, povezala ih, naložila vatru i sve ih bacila u oganj.

Dok su djeca gorjela Šota je sa "kačanicima" igrala svoju igru oko vatre, orgijala i pjevala: "Šote, mori šote / šote mašala / davno želim šote, mori, da te igram ja!"

Na mjestu stradanja nevine dječice podignuta je spomen-ploča koja je stajala do kraja II svijetskog rata, a onda su je komunističke vlasti uklonile kako bi sačuvali "bratstvo i jedinstvo", podsjećaju "Nezavisne".

S druge strane, pojedini tvrde da je u pitanju jedna čisto ljubavna pjesma i da u njoj nema mržnje.

Kako je nastala Šota, šta znači to ime, šta je sporno u toj pjesmi? 
 
Negdje sredinom sedamdesetih godina mlada studentkinja Rada Todorović, kasnije Babić, napisala je tekst ove pjesme saznavši da na Kosmetu među Albancima ( koji se međusobno zovu Šiptari -sinovi orla) postoji jedan stari običaj da se djevojke unaprijed kaparišu i da im je već kao djevojčicama određeno ko će im biti suprug. 
Budući svekar je kaparisao djevojku i ona ne smije da pođe za drugog. U slučaju da to uradi ili da se jave dva kandidata za istu djevojku, jedan od načina da se odluči kome će ona pripasti je da se oni međusobno bore za nju. Rada je pročitala da se taj običaj negdje naziva Šota ( borba za djevojku). 
Inspirisana time napisala je tekst i odnijela ga Draganu Aleksandriću, legendi narodne muzike. 
To je njen prvi tekst za narodnjake i ulazak u taj svijet. Aleksandrić je uradio melodiju i aranžman i odabrao pjevača Nenada Jovanovića da to snimi. 
Pjesma je automatski doživjela veliki uspjeh.

Pjesma je neizostavan dio muzičkog repertora na svadbama i ostalim slavljima na Balkanu: