Ona ukazuje da je sudska praksa pokazala da su ovo dugoročni procesi i da je teško utvrditi krivca, ili se u krajnjem radi o pojedinačnoj krivici što je jako diskutabilno.

Ona smatra da zbog toga što prije treba donijeti i usvojiti pravilnik o profesionalnim oboljenjima i osnovati Institut medicine rada.

„Neophodno je organizovati obuke i predavanja o značaju zaštite na radu za poslodavce, sindikalne predstvanike i zaposlene. Malo je njih upoznato sa pravima i obavezama iz ove pravne oblasti. Posebnu pažnju treba obratiti na zaposlene u ugostiteljstvu, građevini, trgovini jer dosta njih radi bez ugovora o radu ili na određeno. Takvi ljudi obično imaju neplaćeni prekovremeni rad, izloženi su visokom stresu zbog straha od otkaza najčešće zbog odluke o osnivanju porodice“, navodi Radulović.

Ona ukazuje i na posljednje istraživanje od strane UNICEF-a da je 6% maloljetnika bilo uključeno u poslove opasne po život.

„Posebnu pažnju treba obratiti na bezbjednost i sigurnost na radnom mjestu kroz kontrole od strane Inspekcije rada, Inspekcije zaštite na radu, Ministarstva rada i socijalnog staranja koje je krovno ministarstvo, predstavnike poslodavaca i zaposlenih“, kaže Radulović.

Ona ukazuje na zakonsku obavezu poslodavaca da donesu akt o procjeni rizika na svom radnom mjestu a  tvrdi da je otprilike samo 4% poslodavaca donijelo taj akt dok sankcija za one koji nijesu donijeli taj dokument nije poznata.

Paradoksalno je kaže i da u 21. vijeku u Crnoj Gori nije moguće dijagnostifikovati profesionalnu bolest.

„Strategijom za unapređenje medicine rada u Crnoj Gori u periodu od 2015-2020. sa akcionim planom implementacija za drugi kvartal 2016. predviđeno je bilo osnivanje Zavoda medicine rada sa ciljem promovisnaja radne sposobnosti funkcionalnog kapaciteta ili sveukupnog zdravlja radno sposobne populacije u Crnoj Gori. Nažalost, od ovoga ništa nije realizovano“, kaže Radulović.

Ona se u saopštenju osvrnula i na temeljni obavezni ljekarski pregled jednom godišnje na koji su zaposleni nekada bili obavezni.

„Na ovaj način se brinulo o ne samo radnoj sposobnosti zaposlenih, već i o samoj prevenciji rada. U međuvremenu su se otvorile privatne ambulante kroz koje možete dobiti ljekarsko uvjerenje za nekoliko minuta, bez temeljnog pregleda i kontrole. Veliki problem vidim i u tome što se zbog nedovoljno upražnjenih mjesta doktori medicine rada prekvalifikuju u izabrane doktore“, zaključuje na kraju saopštenja Marija Radulović, članica Glavnog odbora URA.