Iransku tinejdžerku su seksualno napastvovala i ubila trojica muškaraca koji rade za iranske snage bezbjednosti, piše u procurelom dokumentu za koji se smatra da su ga te snage napisale.

On nam je omogućio da mapiramo šta se dogodilo 16-godišnjoj Niki Šakarami koja je nestala tokom antivladinih protesta 2022. godine.

Njeno tijelo pronađeno je devet dana kasnije.

Vlasti su tvrdile da se ubila.

Pitanja u vezi sa navodima u izveštaju dostavili smo iranskoj vladi i Revolucionarnoj gardi.

Nisu odgovorili.

Izveštaj, pod oznakom „strogo poverljivo", daje sažetak izjava datih tokom saslušanja o Nikinom slučaju koje je vodio Korpus čuvara Islamske revolucije, poznat i kao Revolucionarna garda ili Iranska revolucionarna garda - bezbjednosne snage koje čuvaju islamski poredak u zemlji.

U njemu se navode, kako piše, imena njenih ubica i komandanata viših činova koji su pokušali da sakriju istinu.

Dokument sadrži uznemirujuće pojedinosti o događajima u zadnjem dijelu kombija gdje su bezbjednosne snage držale Niku.
Neke od navedenih pojedinosti su:

Jedan od muškaraca ju je zlostavljao dok je sjedio na njoj
Iako su joj ruke bile vezane lisicama, opirala se, ritala nogama i psovala
Priznanje da je takvo njeno ponašanje provociralo prisutne muškarce da je tuku pendrecima
Kako su u opticaju brojni lažni iranski zvanični dokumenti, BBC je mjesecima provjeravao svaki detalj kod više izvora.

Naša opsežna istraga pokazuje da papiri koje smo pribavili daju hronološki prikaz kretanja tinejdžerke neposredno prije njene smrti.
Bilo je mnogo izvještaja o nestanku i smrti Nike Šakarami, a njena slika je postala sinonim za borbu žena za veće slobode u Iranu.

Tokom uličnih protesta koji su se održavali širom Irana u jesen 2022. godine, njeno ime uzvikivali su mnogi koji se protive strogim pravilima o obaveznom nošenju marame [hidžaba] u zemlji.

Nekoliko dana prije njenog nestanka, u Iranu je osnovan pokret nazvan Žene, život, sloboda (The Women, Life, Freedom), kao odgovor na smrt 22-godišnje Mahse Amini.

Umrla je od povreda zadobijenih u policijskom pritvoru gdje je privedena zbog optužbi da nije pravilno nosila hidžab, pokazuju nalazi misije Ujedinjenih nacija (UN) za utvrđivanje činjenica.

U slučaju Nike, porodica je pronašla njeno tijelo u mrtvačnici više od nedelju dana nakon što je nestala tokom protesta.

Međutim, iranske vlasti su negirale da je Nikina smrt povezana sa demonstracijama i nakon što su sami sproveli istragu, izjavili su da je izvršila samoubistvo.

Neposredno prije nego što je nestala, Nika je snimljena uveče 20. septembra u blizini parka Laleha u centru Teherana, kako stoji na kontejneru i pali hidžabe.

Ljudi oko nje su skandirali „smrt diktatoru", misleći na iranskog vrhovnog vođu, ajatolaha Alija Hamneja.

Ono što tada nije mogla da zna je da je bila pod nadzorom, što je jasno navedeno u povjerljivom dokumentu.

U dokumentu koji je adresiran na glavnog komandanta Revolucionarne garde navodi se da je izvještaj zasnovan na opsežnim razgovorima sa timovima garde koji su obezbjeđivali taj protest.

Izvještaj počinje rečenicom da je demonstracije u tajnosti pratilo nekoliko jedinica bezbjednosti.

Navodi se da je jedna od njih, Tim 12, posumnjao da je tinejdžerka „vođa demonstracija, zbog njenog nekonvencionalnog ponašanja i zato što je često koristila mobilni telefon".

Tim je poslao jednog od svojih operativaca u masu, koji se predstavio kao demonstrant, da provjeri da li je Nika zaista jedan od vođa demonstracija.

Zatim je, prema izveštaju, pozvao njegov tim da dođe i uhapsi je.

Ali ona je pobjegla.

Njena tetka je ranije rekla za BBC persijski servis da je Nika te noći pozvala prijateljicu i rekla da je traže snage bezbjednosti.

Prošlo je skoro sat vremena prije nego što je ponovo primijećena, navodi se u izveštaju, kada je privedena i ubačena u vozilo tima - kombi bez ikakvih oznaka sa zamrzivačem u zadnjem dijelu.

Nika je bila u zadnjem dijelu kombija sa tri člana Tima 12 - Arašom Kalhorom, Sadegom Mondžazijem i Behruzom Sadegijem.

Vođa tima Morteza Džalil bio je naprijed sa vozačem.

Grupa je pokušala da pronađe mjesto da je odvede, navodi se u izveštaju.

Pokušali su da je ostave u obližnjem privremenom policijskom kampu, ali nisu uspjeli jer je bio prepun.

Zatim su se uputili ka pritvorskom centru, udaljenom oko 35 minuta vožnje, čiji je komandant prvobitno pristao da primi Niku, ali se predomislio.

„Optužena [Nika] je stalno psovala i skandirala", rekao je istražiteljima.

„U to vrijeme u stanici je bilo još 14 pritvorenica i smatrao sam da bi ona mogla da uznemiri ostale.

„Strahovao sam se da će izazvati nerede".

Morteza Džalil je ponovo pozvao glavni štab Revolucionarne garde za dalja uputstva, piše u izvještaju, i rečeno mu je da ide u ozloglašeni zatvor Evin u Teheranu.

Na putu je, rekao je, čuo zvukove udaraca koji su dolazili iz mračnog zadnjeg dijela kombija.

Iz iskaza muškaraca koji su čuvali Niku pozadi navedenih u izvještaju, znamo šta je čuo.

Jedan od njih, Behruz Sadegi, rekao je da od trenutka kada su Niku ponovo stavili u kombi pošto je nisu primili u pritvorski centar, ona je psovala i vikala.

„Araš Kalhor joj je začepio usta njegovim čarapama, ali je počela da se bori.

„Onda ju je Sadeg [Mondžazi] položio na zamrzivač i sjeo na nju.

„Situacija se smirila", rekao je istražiteljima.

„Ne znam šta se desilo, ali posle nekoliko minuta počela je da psuje.

„Nisam mogao ništa da vidim, samo sam čuo tuču i udaranje".

Ali Araš Kalhor je iznio još jezivih pojedinosti.

Kaže da je nakratko uključio svijetlo na njegovom mobilnom telefonu i vidio da Sadeg Mondžazi drži „ruku u njenim pantalonama".

Araš Kalhor je rekao da su posle toga izgubili kontrolu.

„On ne zna… ko je [to radio], ali je mogao da čuje… kako pendrek udara okrivljenu [Niku]…

„'Počeo sam da šutiram i udaram, ali stvarno nisam znao da li udaram naše momke ili optuženu'".

Ali iskaz Sadega Mondžazija je potpuno drugačiji od izjave Araša Kalhora, za koju je rekao da je motivisana profesionalnom ljubomorom.

On je negirao da je stavio ruku u njene pantalone, ali je rekao da ne može poreći da se „uzbudio" dok je sjedio na Niki i da je dodirivao njenu zadnjicu.

Rekao je da je to isprovociralo Niku koja je, iako su joj ruke bile vezane iza leđa, uspjela da ga ogrebe i da se ritne usled čega se prevrnuo.

„Udarila me je nogom u lice, pa sam morao da se branim".

Mortez Džalil koji je sjedio naprijed, naredio je vozaču da zaustavi vozilo.

Otvorio je zadnja vrata i ugledao Nikino beživotno tijelo.

Izjavio je da joj je očistio krv sa lica i glave „koji nisu bili u dobrom stanju".

Ovaj iskaz potvrđuje izjavu Nikine majke o tome kako je izgledala kada ju je pronašla u mrtvačnici, kao i potvrdu o smrti Nike koju je BBC persijski servis dobio u oktobru 2022. godine, a u kojoj se navodi da je smrt nastala usled „višestrukih povreda izazvanih udarcima tvrdim predmetom".

Vođa tima Morteza Džalil je priznao da nije pokušao da sazna šta se desilo.

„Razmišljao sam samo kako da je negdje prebacim i nikome nisam postavljao pitanja.

„Samo sam pitao: 'Da li diše?' Mislim da je Behruz Sadegi odgovorio: 'Ne, ona je mrtva'".

Džalil je treći put pozvao glavni štab Revolucionarne garde, ovoga puta „krvavih ruku".

Tom prilikom je razgovarao sa višim oficirom, šifrovanog imena „Naim 16".

„Već smo imali smrtne slučajeve u našim stanicama i nisam želio da se broj poveća na 20", rekao je Naim 16 tokom istrage.

„Donošenje njenog tijela u bazu ne bi ništa riješilo".

Džalilu je rekao da je jednostavno „izbaci na ulicu".

Džalil je rekao da su Nikino tijelo ostavili u mirnoj ulici ispod auto-puta Jadegar-e-Emam u Teheranu.

U izvještaju se zaključuje da je seksualno napastvovanje izazvalo tuču u zadnjem dijelu kombija, a da je Nikina smrt nastala usled udaraca koje joj je nanio tim 12.

„Korišćena su tri pendreka i tri elektrošokera.

„Nije jasno koji je od udaraca bio smrtonosan", navodi se u dokumentu.

Izveštaj protivrječi izjavama vlasti o tome šta se dogodilo Niki.

Skoro mjesec dana nakon njene sahrane, državna televizija je objavila nalaze zvanične istrage prema kojima je Nika skočila sa zgrade.

Prikazan je snimak nadzorne kamere na kojem se vidi osoba, za koju se tvrdi da je Nika, kako ulazi u stambeni blok.

Međutim, Nikina majka je u telefonskom razgovoru za BBC persijski servis rekla da ne može „ni pod kojim okolnostima da potvrdi da je ta osoba Nika".

„Svi znamo da oni lažu", rekao je za BBC Nasrin Šakarami govoreći o tvrdnjama vlasti o smrti demonstranata.

BBC istraga nije se bavila samo sadržajem izvještaja, već i da li mu se može vjerovati kao autentičnom dokumentu istražnog postupka koji je zaista sproveden.

Ponekad se ustanovi da su dokumenta koja izgledaju kao zvanična i drugi materijali koji kruže internetom zapravo lažni.

Međutim, većinu ovih falsifikovanih dokumenata je lako prepoznati jer se jasno razlikuju od zvaničnog načina formatiranja - sadrže nepravilnosti u razmacima i zaglavljima, ili značajne gramatičke ili pravopisne greške.

Takođe, mogu da sadrže pogrešan zvanični slogan ili oznaku za godinu izrade, ili na primjer, anahroni naziv neke vladine agencije ili odeljenja.

Još jedan pokazatelj je jezik koji nije u skladu sa veoma specifičnim stilom koji uglavnom koriste iranske zvanične institucije.

Dokument koji je bio u središtu pažnje naše istrage sadrži nekoliko takvih nedoslednosti.

Na primer, skraćenica za policiju „Naja" koja se navodi u izveštaju je u to vrijeme bila poznata kao „Faraja".

Da bismo dodatno provjerili verodostojnost izvještaja, dali smo ga na uvid bivšem iranskom obavještajcu koji je vidio stotine izvornih dokumenata.

Pozvao je arhiv Revolucionarne garde, koristeći zvaničnu lozinku koja se svakog dana dodjeljuje obavještajcima sa višim činom u Iranu, da provjeri da li u spisu predmeta ovaj izveštaj zaista postoji i o čemu se radi.

Potvrđeno mu je da postoji, i da broj izvještaja pokazuje da je dio dosijea o antivladinim demonstrantima na 322 stranice iz 2022. godine.

Iako nikada ne možemo biti 100 odsto sigurni, ovo nas je uvjerilo da je dokument izvorni.

Zahvaljujući njegovom pristupu Revolucionarnoj gardi, uspjeli smo da otkrijemo još jednu tajnu - identitet „Naima 16", čovjeka koji je rekao timu da baci Nikino tijelo.

Da bi to saznao, bivši obavještajac je obavio još jedan poziv - ovoga puta razgovarao je sa nekim iz iranske vojne strukture.

Rečeno mu je da je Naim 16 pozivni znak kapetana Mohameda Zamanija, koji služi u Revolucionarnoj gardi.

To je jedno od navedenih imena ljudi koji su prisustvovali petočasovnom saslušanju o Nikinoj smrti, koje je sažeto u izvještaju.

Pitanja o ovim navodima smo dostavili Revolucionarnoj gardi i iranskoj vladi.

Nisu odgovorili.

Muškarci odgovorni za Nikinu smrt, koliko znamo, nisu kažnjeni.
Odgovor na pitanje zašto nisu, može da se nađe u samom dokumentu.

Svi članovi Tima 12 koji su bili na saslušanju navedeni su u izvještaju, a desno od njihovih imena je naznačena grupa kojoj pripadaju: „Hezbolah".

Taj naziv se odnosi na iransku paravojnu grupu Hezbolah koja nije povezana sa istoimenom libanskom grupom.

Njene članove koristi Revolucionarna garda, ali oni ponekad djeluju bez njenih ovlašćenja, kao što se u izveštaju izgleda potvrđuje:

„Pošto su gore navedene osobe pripadale snagama Hezbolaha, praćenje ovog slučaja bez dobijenih neophodnih obećanja i bezbjednosnih garancija nije bilo moguće", navodi se.

Ipak, oficir Revolucionarne garde Naim 16 dobio je pisanu opomenu, dodaje se i dokumentu.

Snage bezbjednosti ubile su čak 551 demonstranta tokom protesta iranskog pokreta Žene, život, sloboda, većinu vatrenim oružjem, pokazuju podaci misije UN-a za utvrđivanje činjenica.

Protesti su posle nekoliko mjeseci obustavljeni zbog krvavog obračuna snaga bezbjednosti sa demonstrantima.

Zatim se primirila i iranska policija za moral, ali je ranije ovog mjeseca počela novi obračun sa onima koji krše islamska pravila.

Među uhapšenima je i Nikina starija sestra Aida.