Osim prostora koji im daju mediji u sklopu informativnih emisija i saopštenja kojima se povremeno raspravljaju partijske centrale, Crna Gora još nije imala mogućnost da se na pravi način upozna sa predsjedničkim kandidatima.

Oni koji su se prvi kandidovali najavljivali su kandidaturu u skladu sa trenutkom u kojem se nalazi Crna Gora i budžetom koji im ta ista Crna Gora odobri. A to nisu neke pare. Realno, dugo se čekalo i da dođemo do imena kandidata koji bi makar mogli osvojiti na izborima glasova, koliko je potrebno da se preda predsjednička kandidatura, ali crnogorski građani nisu navikli na izbore bez kampanje.

Izbori bez kampanje rijetkost su, ako i postoje, u savremenom pluralizmu. Ipak, ovi crnogorski predsjednički mogu biti novina u crnogorskom političkom biću. Sada je sasvim sigurno da predsjednički kandidati čekaju 26. Mart i krajnji rok za otvrđivanje kandidatura, pa da se sa sigurnošću utvrdi izborna lista kako bi kampanja mogla da krene.

Uz pitanje ko će prvi da krene. Jer obilasci pijaca i mjesnih zajednica i razgovori sa „običnim“ ljudima mogu biti zanimljiv privezak političkoj kampanji ali kampanja ne mogu biti sigurno. Jer cilj kampanje je da Vas čuje što više ljudi. Ali i podrži.

U Crnoj Gori kampanje su počinjale i prije nego što bi izbori bili i raspisani. Da ne pominjemo parlamentare gdje je u ponudi mnogo veći ulog nego u slučaju predsjedničkih izbora.

Prošla predsjednička izborna kampanja trajala je znatno duže, počela znatno ranije i animirala znatno više građana nego što će zasigurno to sada biti slučaj. U prošloj utakmici, u ovo vrijeme Filip Vujanović i Miodrag Lekić uvelike su obilazili crnogorske gradove i naselja objašnjavajući svaki svoju viziju Crne Gore i funkcije njenog predsjednika. Obojica su van trke ovaj put.

„Želite da pobijedite na izborima? Da biste to postigli, birač mora da zna zbog čega treba a glasa za Vas i baš za Vas, a ne za nekog drugog. Morate mu dakle dati dobar razlog za to, što znači da Vam je potrebna poruka. Poruka se prenosi političkom kampanjom“, piše u otprilike svakom priručniku za vođenje političke kampanje.

To što je uCrnoj Gori nema može da znači dvije stvari, ili predsjednički kandidati još nijesu došli do poruke koju bi uputili građanima ili su uvjereni da su njihove poruke poznate i da ih ni ne treba ponavljati.

I u jednom i u drugom slučaju dvije nedjelje kampanje neće biti dovoljne ni da se kristališu nove poruke biračima, niti da se obnove stare. A svrha političke kampanje je samo jedna, da se kampanjom definiše biračko tijelo i navede da na izborima zaista i glasa za tog kandidata.

Zbog toga se političke kampanje pripremaju znatno ranije a traju znatno duže. Procjene su da bi politička kampanja dala rezultate, ona mora trajati makar tri mjeseca. Kampanja koja može stati u petnaest dana može se jedino voditi po principu, znamo se.

I možda je to ono na šta igraju kandidati koji iza sebe imaju stranačke podrške i infrastrukture. Da biračko tijelo nije potrebno posebno motivisati. Da se dobro poznaju i ponuda i potražnja. A ako to bude princip „instant“ političke kampanje na nastupajućim predsjedničkim izborima, može se desiti da mnogi odustanu od glasanja jer im se ništa novo ne nudi.