Unutrašnjost ovih radnji podsjeća na skladišta, a šareni nizovi izložene graderobe prizivaju u sjećanje sliku njemačkih turista, kakve je većina nas, obučene u široke košulje neobično iskombinovanih boja, viđala okupljene oko turističkih vodiča.

 Izlazi da asocijacija i nije slučajna, roba u ovim radnjama mahom je iz Holandije ili Njemačke, a poput trika, među gomilom naizgled neuglednih, istrošenih komada, moguće je pronaći potpuno nove, kvalitetne, poznatih svjetskih brendova. Tako bi jedna Ekspedišn košulja, procijenjena na 12 eura (čija je tržišna cijena 300 eura), ili serija Polo džempera po svega osam eura mogli biti dovoljan razlog da se odlučimo da umjesto tri stvari u  firmiranom butiku izaberemo 33 u nekom od ovih butika.

 Iako je vlasnik većine u Podgorici isti, atmosfera i zapažanja prodavaca razlikuju se. U danu kada stiže roba, bio je utorak, radnju u Ulici slobode i onu u Ulici Oktobarske revolucije  posjetilo je više zadovoljnih mušterija naoružanih strpljenjem, dok je kod ,,Dana“ bila skoro prazna i nekako tužna.

 - Za male pare kvalitetna stvar, često dođem, pogledam, potražim i najčešće nađem nešto nenošeno, novo – prokomantarisala je kratko gospođa srednjih godina koja je trgovala u butiku u centru.

I Ana Jovanović zadovoljna je kvalitetom onoga što se nudi.

 - Kada sam čula polovna garderoba pomislila sam - ko zna kakva je, ko je nosio. Međutim, već pet, šest godina se oblačim ovdje i stvarno sam zadovoljna. Može da se nađe i sasvim nova roba, sa etiketom. Kada se naleti, komadi budu znatno kvalitetniji od brendiranih po standardnim buticima. Ovo je kvalitet namijenjen zapadnom tržištu i druga je priča u odnosu na garderobu koja se plasira u zemlje jugoistočne Evrope – prokomentarisala je Ana.

Roba je, kako su nam kazali prodavci, iz Holandije. Polovna ili nova, pretežno markirana. Najčešće su to artikli marki Esprit, S’ Oliver, Tom Tejlor, HM, Geri Veber, ali ima i onih zvučnijih poput Versaćea, Kelvin Klajna, Roko Baroka, Bosa, Benetona...

A kupci su, kako je kratko i kroz šalu kazala prodavačica Marina Popović, "ljudi bez kompleksa".

 - Nema pravila, dođu svi, različitog  pola, starosti, obrazovanja, ali i različite platežne moći. I dalje ima onih koji nas zaobilaze, ali i ljudi koji znaju šta je kvalitet i oni redovno svrate – kazala je Popović. I prodavačica u butiku u Ulici Oktobarske revolucije Milanka Sjekloća primjećuje da, dok je ranije bilo nekog prividnog podvajanja na one ,,koji ulaze u ove radnje i one koji ih zaobilaze“, to se u posljednje vrijeme dijelom promijenilo.

- Sada je to malo drugačije i kod nas kupuju i oni dubljeg džepa. S druge strane, Podgorica je ipak Podgorica, i mislim da sam vam sad dovoljno rekla. Neke stvari će se teško mijenjati, iako pomaka ima – kazala je Milanka.

Neinformisanost i mentalitet su, kako misle prodavci, najčešći razlozi zbog kojih su ove radnje izbrisane sa agendi za trgovinu izvjesnog broja naših sugrađana.

Roba je osim toga kompletno hemijski tretirana, pa  specifični mirisi, kako primjećuje jedna od stalnih mušterija, Pavle, mogu da pokvare prvi utisak.

- Na prvi pogled tu nema apsulutno ništa interesantno, i zaista gotovo 80 odsto te garderobe je ukoliko bih sada ušao u radnju  bezvrijedno. Međutim, u tim danima kada dolazi garderoba, ako se uhvati ritam i ima strpljenja da se sve ispregleda, moguće je naći strašne komade. Stojim iza toga da su kvalitetom nedostupni za crnogorsko tržište – kazao je Pavle. On je primijetio da su modeli oni ,,koji su u zapadnjačkim ormarima mahom stajali po sedam, osam godina“ , a o cijeni svakog kupac se može obavijestiti putem interneta.

Pobjeda/Portal Analitika