U nastavku donosimo apel jednog dede, prosvjetnog radnika u penziji, koji je ozbiljno zabrinut za zdravlje svog unuka nakon što je njegovu školsku torbu stavio na vagu:

Početkom ove školske godine u sredstvima javnog informisanja načeta je tema o težini đačkih torbi. Bilo je različitih komentara ali mi je zaparala uši izjava gospođe iz Ministarstva prosvjete. Gospođa izjavi da i roditelji doprinose težini đačkih torbi stavljajući djeci nepotrebne stvari. Ovo je svakako paušalna ocjena.

U torbi se uglavnom nose udžbenici i potreban školski pribor za redovno praćenje nastavnog programa. Za svaki nastavni predmet nose se udžbenik, radne sveske i školske sveske.

 Dijete koje ima pet časova nosi toliko udžbenika da ne može sve ni da stane u torbu.Prosječna težina te đačke torbe iznosi 9.82 kilograma. Pored torbe mora da nosi i kesu sa patikama za fizičko vaspitanje i kesu sa priborom za likovno vaspitanje. Tako opremljeno dijete izgleda kao vojnik pod svom ratnom opremom.

Zamislite sada dječaka od 11 godina koji svakodnevno pod teretom od 10 kilograma pješači od kuće do škole i obratno. Velikom broju djece kuća od škole je udaljena najmanje 100 metara a mnoga svakodnevno pješače dva i više kilometra. Često treba savladati i visinsku razliku i više od 200 metara.

Dijete posle ovakve svakodnevnice više djeluje napaćeno nego umorno. Nadležni u školama i vaspitnim ustanovama bi trebali ozbiljnije da se pozabave ovim problemom. Ako olako pređemo preko toga, djeca će nam dobiti brojne fizičke devijacije.

Apelujem da što prije rasteretimo djecu ovih preteških bremena.

Autor:Mevzer Čengić