''Ovo je posebno važno u oblasti obrazovanja i ličnog i profesionalnog usavršavanja, ali i svakoj drugoj sferi života, ali se, nažalost, ovo pravo osoba s invaliditetom u Crnoj Gori svakodnevno krši. Iako Zakon o autorskim i srodnim pravima Crne Gore iz 2011. godine u članu 48 definiše pravo osoba s invaliditetom, da „bez sticanja odgovarajućeg autorskog imovinskog prava, a uz obavezu plaćanja naknade, koristite autorska djela u odgovarajućim formatima“ za svoje potrebe, u praksi ovo nije slučaj'', saopštila je Izvršna direktorica Udruženja mladih sa hendikepom Crne Gore, Marina Vujačić.

Podsjeća da se u martu prošle godine na sjednici Odbora za prosvjetu, nauku, kulturu i sport,na kojoj je razmatran Predlog Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o autorskim i srodnim pravima, u raspravi govorilo o pravu na pristup informacijama u pristupačnim formama za osobe s invaliditetom fokusirajući se posebno na oblast obrazovanja, kulture i nauke, tražeći preciznije i korektnije formulacije u postojećem Zakonu.

Međutim dodaju, predstavnici Odbora su naglasili da po Poslovniku Skupštine oni ne mogu djelovati na izmjene i dopune važećeg Zakona, imajući u vidu da predloženim izmjenama i dopunama nijesu obuhvaćeni članovi koji definišu ova prava i pozvali su predstavnike Ministarstva ekonomije da uključe UMHCG prilikom izmjena Zakona koje su najavljene za 2017. godinu.

''Iako predložene norme nijesu najpreciznije i posebno ne definišu da plaćanje naknade za korišćenje autorskog djela ne smije biti skuplje za osobe s invaliditetom, odnosno predstavljati nesrazmjeran i neprimjeren teret za njih, kako bi uživali svoja ljudska prava i slobode na jednakoj osnovi s drugima, one se mogu i moraju poštovati. Konkretno u oblasti obrazovanja se ovo može učiniti tako što će svako pravno lice: Ministarstvo, škola, fakultet ili Univerzitet obavezati profesore, predavače i (žive) autore da svoja djela obezbijede i u pristupačnim formatima za osobe s invaliditetom'', kazala je Vujačić.

Kaže da svako naknadno prilagođavanje literature u ovoj oblasti posebno zahtijeva dodatno vrijeme, trud i troškove za osobe s invaliditetom jer one nekada ne mogu doći do originala autorskog djela, već to nerijetko čine iz nečitljivih formata koje je vrlo teško prekucati i presnimiti.

''Postavlja se pitanje zašto su uvijek uslovi za osobe s invaliditetom rigorozniji dok na drugoj strani imamo nekažnjivo korišćenje autorskih djela od strane pojedinaca, koji zato ne odgovaraju ni javnosti, niti autorima. Ako knjiga ne može biti dostupna svima, onda ni obrazovanje nije jednako dostupno svima. Zato na ovaj dan, kao i nebrojeno puta do sada, pozivamo sve institucije, posebno obrazovne da prekinu s praksom neodgovornosti prema osobama s invaliditetom i omoguće im istinsku ravnopravnost u praksi, kroz mogućnost traženja, primanja i širenja informacija u pristupačnim formatima, i zahtijevajući tada od njih isti nivo odgovornosti i obaveze kritičkog promišljanja i obrazovanja, koje nije zasnovano na pukom primanju informacija i nižim očekivanjima od osoba s invaliditetom'', navodi se u saopštenju.