Kalezić : Niti smo šta imali niti nam je šta falilo
Zoran Kalezić

Prvih pedeset godina karijere Zorana Kalezića

Kalezić : Niti smo šta imali niti nam je šta falilo

Iako je proteklu godinu proveo organizujući koncerte, povodom 50 godina koje je proveo sa pjesmom i uz pjesmu širom svijeta, Zoran Kalezić će sa podgoričanima tek za Novu Godinu proslaviti svoj jubilej, iako je građanin Glavnog grada već nekoliko godina.

"Lijepa je stvar što ja sada bolje pjevam nego ikad, ne znam ni kad sam bolje pjevao, jer sam sazrio u međuvremenu", kroz osmjeh priča Zoran Kalezić o pedeset godina karijere.

A sa muzikom nije bilo lako počinjati, kaže Zoran Kalezić. Pjesme je učio slušajući radio polovinom sedamdesetih godina prošlog vijeka, kada je pjevao hitove sa festivala u San Remu, govorili su kako pjeva okupatorske pjesme. 

"Svakako mi je lakše da pričam sada o tome, nego da preživljavam opet ono što sam preživljavao tada taj jedan užasno neshvatljiv trenutak u kom sam se ja našao u želji da pjevam. Niko vas ne razumije i ne shvata, ne ljutim se ja sada iz ove pozicije, ali mi je tada užasno bilo teško. Šišali su me uredno svakih desetak dana, a ja puštam kosu jer hoću da idem na gitarijadu. Ali je to bila jedna nepobjediva energija", priča Zoran Kalezić o svojim počecima.

Za karakteristično promukao glas koji ima zaslužne su, kaže Kalezić, bjesomučne igranke na kojima su kao klinci nastupali i neponovljiva energija mladosti. Niti smo šta imali niti nam je šta falilo, kaže Kalezić.

"Jedne smo prilike istovarali prikolicu kupusa da bi kupili kožu za doboš našem bubnjaru, a čovjek nas još časti da ponesemo kupusa kući, jer je vidio da svi radimo za jednog, a za zajedničku stvar. Prvu sam gitaru tako zaradio. Cijelo sam ljeto radio i svake nedjelje nosio novce u prodavnicu muzičkih instrumenata, da mi je ne bi prodali. Kada sam je na kraju otplatio i uzeo, desetak drugova me je čekalo da dođem sa gitarom da bih svirao. Tu sam izgradio odnos prema muzici, a i prema životu na kraju krajeva", priča o prvim od pedeset godina, Zoran Kalezić.

Zbog toga ne pjevam da bih bio vlasnik butika ili pekare, već da bih  bio srećan, kaže Zoran Kalezić. Zbog toga se i vratio iz Amerike, pa iz Beograda u Podgoricu. Da zatvori krug. Srećan je u Podgorici, iako mnogo mjesta kojih je u ondašnjem Titogradu sa njegovih početaka bilo, danas više nema.

"Dali smo svemu drugom prioritet, a čini mi se da su ljudi željni nekih malih intimnih mjesta, gdje bi mogli na trenutak da zaborave svoje brige, da predahnu od svakodnevice. Uz dobru pjesmu", kaže Kalezić.

A to što je morao otići iz Crne Gore da bi uspio u ljubavi prema muzici, da bi se glas o njemu vratio u Crnu Goru, sudbina je svih iz malih sredina, kaže Kalezić.

Šta bi bili Dejan Savićević da nije igrao za Milan ili Predrag Mijatović da nije nastupao u Realu, sa osmjehom zaključuje priču o svojih, kako kaže, prvih pedeset muzičkih godina, Zoran Kalezić. 

Komentari

Komentari objavljeni na portalu Kodex.me ne odražavaju stav uredništva, kao ni korisnika portala. Stavovi objavljeni u tekstovima pojedinih autora takođe nisu nužno ni stavovi redakcije, tako da ne snosimo odgovornost za štetu nastalu drugom korisniku ili trećoj osobi zbog kršenja ovih Uslova i pravila komentarisanja.

Zabranjeni su: govor mržnje, uvrede na nacionalnoj, rasnoj ili polnoj osnovi i psovke, direktne prijetnje drugim korisnicima, autorima čanka i/ili članovima redakcije, postavljanje sadržaja i linkova pornografskog, uvredljivog sadržaja, oglašavanje i postavljanje linkova čija svrha nije davanje dodatanih informacija vezanih za članak.

Takvi komentari će biti izbrisani čim budu primijećeni.