Mihić: Svakom djetetu mjesto u vrtiću
Ivana Mihić, psihološkinja i ekspertkinja za razvojnu psihologiju, psihologiju porodice i rani razvoj djece, ukazala je na benefite pohađanja predškolskih ustanova.
Poručila je da je svakom djetetu mjesto u vrtiću.
Nju je sudija Jovan Jovanović pitao da li su efekti koji se ostvaruju u predškolskim ustanovama, a tiču se razvoja djece, mogu ostvariti i u kojoj mjeri ako se djeca podižu u porodici kod roditelja i drugih nadležnih da se staraju o njima.
– Najkonciznije ne – kratko i jasno mu je ona.
„Država treba da iznađe adekvatno, manje restriktivno rješenje“
Sudija Ustavnog suda Nikola Mugoša podsjetio je na stav UNICEF-a iz februara ove godine. Primijetio je da su donekle revidirali stav.
Koordinatorka UNICEF-ovog programa za praćenje prava djeteta Nela Krnić istakla je da je njen stav jasan.
– Mi, kao UNICEF, naglasili smo nekoliko puta da apsolutno podržavamo legitiman cilj države da se poveća obuhvat djece vakcinacijom i to radimo globalno decenijama… Međutim, danas govorimo o tome da li je taj cilj bio zaista potreban i da li zapravo imamo ravnotežu između zahtjeva da djeca budu imunizovana i uslovljavanja djeteta da pohađa predškolske ustanove, te da li smo uspostavili balans i našli pravo rješenje kada poredimo dva prava koja međusobno nijesu suprotstavljena – precizirala je ona.
Mišljenja je da ova dva prava treba da se nadopunjuju.
Poručila je da je država u obavezi da garantuje sva prava djeteta propisana Konvencijom.
– To su i pravo na zdravlje i pravo na obrazovanje – napomenula je Krnić.
Smatra da država treba da iznađe adekvatno, manje restriktivno rješenje koje manje utiče na pravo djeteta da pohađa predškolsko obrazovanje.
Priznaje da je to izuzetno važan razvojni period.
– Jedno ne isključuje drugo i vjerujemo da je država morala da uvede manje restriktivne mjere prije ove – navela je Krnić.
„Međunarodno iskustvo govori da nema univerzalnog rješenja“
Sudija Ustavnog suda Faruk Resulbegović pitao je da li blaže mjere, kao što je obavezna edukacija, dale bolje rezultate kod nas, „imajući u vidu da u nekim skandinavskim zemljama vakcinacija nije obavezna, a bilježe visoke obuhvate“.
Njemu je na to odgovorio epidemiolog Senad Begić.
– Međunarodno iskustvo govori da nema univerzalnog rješenja – kategoričan je on.
Prema njegovim riječima, ono što je primjenjivo u Švedskoj ne mora dati rezultate kod nas.
Poručio je da se visoki obuhvati se moraju postići.
– Podrazumijevaju dovoljan broj kadra i servisa, ne samo dostupnih, već i pristupačnih. Naši dokazi govore da samo znanje nije dovoljno da dovede do promjena u ponašanju i održi takvo ponašanje – zaključio je Begić.
Begić: Crna Gora jedno od društava koje ima najveći stepen povjerenja u teorije zavjere
Epidemiolog Senad Begić uvjeren je da se po pitanju imunizacije više ne možemo porediti ni sa susjednim zemljama.
Iznio je podatak da se Crna Gora sa obuhvatima vakcinisane djece izjednačila sa Jemenom, Madagaskarom, Južnoafričkom Republikom i Gvinejom…
– Za određene vakcine, mi smo sa obuhvatima i ispod ovih država – tvrdi Begić.
Senad Begić, FOTO: Mara Babović
Naveo je da je UNICEF sproveo najmanje 19 studija.
Pojasnio je da su one mjerile stepen povjerenja i prihvatanja mjera, uključujući i vakcinaciju.
– Nažalost, utvrdili smo da je Crna Gora jedno od društava koje ima najveći stepen povjerenja u teorije zavjere – konstatovao je on.
Krnić: Ocjenu ustavnosti potrebno posmatrati kroz princip proporcionalnosti
Koordinatorka UNICEF-ovog programa za praćenje prava djeteta Nela Krnić potvrdila je da ovo tijelo prepoznaje kao legitiman cilj povećanje obuhvata djece rutinskom imunizacijom.
Uvjerava da je u pitanju jedna od najefikasnijih mjera zdravstvene zaštite.
Ona nema posebnih komentara kada je u pitanju član 41.
Smatra da je korisno razlikovati obaveznu vakcinaciju od člana 42. Napominje da je njime propisano da je obavezna vakcinacija uslov za pohađanje javnih i privatnih predškolskih ustanova.
– Iz perspektive prava djeteta, važno je na koji način ovaj propis utiče na druga prava, kao i to da li je ovaj član formulisan na način koji istovremeno štiti zdravlje djece i omogućava ostvarivanje svih drugih prava garantiranih Konvencijom o pravima djeteta – ispričala je Krnić.
Nela Krnić, FOTO: Mara Babović
Podsjetila je da su prava djeteta univerzalna, nedjeljiva, međusobno povezana.
– Zato se ovo pitanje ne može svesti na izbor između prava djeteta na zdravlje i prava djeteta na zdravlje – kategorična je ona.
Primjećuje da u specifičnim uslovima Crne Gore nije jasno pokazano da su prethodno razmotrene i primijenjene druge mjere koje bi dovele do povećanja obuhvata vakcinisane djece.
Stava je da je ocjenu ustavnosti u ovom slučaju potrebno posmatrati kroz princip proporcionalnosti.
– Ograničenje prava može biti prihvatljivo samo ako su kumulativno ispunjena četiri uslova: ostvarenje legitimnog cilja, podobnost za njegovo ostvarivanje, nužnost koja podrazumijeva nepostojanje drugih mjera kojima bi se isti cilj mogao postići uz manje zadiranje u druga prava, kao i da je uspostavljena pravična ravnoteža između interesa zajednice i prava pojedinca – precizirala je Krnić.
Brajović: Druge zemlje se bore da povećaju obuhvat imunizacijom
Mina Brajović iz Svjetske zdravstvene organizacije ukazala je da ekspertska tijela godinama upozoravaju Crnu Goru na suboptimalan obuhvat imunizacijom, slabljenje programa rutinske imunizacije, sporan kvalitet nadzora i neadekvatne kapacitete.
Pojašnjava da se zato traži hitna akcija bez odlaganja. Smatra da je imunizacija ipak žrtva sopstvenog uspjeha.
– Vidimo da se zemlje bore da održe ili povećaju obuhvat. Kada govorimo o morbilima, sa prvom dozom na globalnom nivou obuhvat pada, ali je 84 odsto. U regionu Evrope zemlje se bore, ali nemaju 96 procenata. U afričkom regionu obuhvat je 71 odsto – kazala je Brajović.
Mina Brajović, FOTO: Mara Babović
Kao primjer je izdvojila Siriju. Naglašava da je tamo program rutinske imunizacije pretrpio veliki udar.
– Izdvajam Siriju kao jedan primjer zemlje čija je rutinska imunizacija doživjela veliki udar. Za deset odsto im je pao obuhvat, a kod nas i deset i 11 odsto u jednoj godini. Sirija je pogođena konfliktom, a zahvaljujući ciljanoj komunikaciji, uprkos tim okolnostima, imaju 2,1 milion ljudi, odnosno 69 procenata – precizirala je ona.
Ocijenila je da je osnovna poruka da se druge zemlje bore da održe i povećaju obuhvat imunizacijom, dok je situacija u Crnoj Gori zabrinjavajuća.
– Osnovna teza je da se zemlje bore da održe i podignu obuhvate, a mi imamo 13 odsto obuhvata prvom dozom i možemo da imamo ozbiljne probleme zbog toga. Imamo neposredni rizik od izbijanja epidemije i, kada to kažemo, za nas to nije retoričko upozorenje. Realna je mogućnost da jedan slučaj može da pokrene lanac prenosa – zaključila je Brajović.
Begić: Imunizacija spasila najmanje 154 miliona života
UNICEF snažno podržava rutinsku i redovnu imunizaciju djece, poručio je epidemiolog Senad Begić.
Smatra da javne politike u oblasti vakcinacije, uključujući i Crnu Goru, moraju istovremeno biti usmjerene na zaštitu djece od bolesti koje se mogu spriječiti vakcinacijom i zasnovane na najvišim standardima prava djeteta.
– Bez ikakve sumnje, to je jedan apsolutni konsenzus koji je postignut u naučnoj zajednici, da su vakcine apsolutno transformisale javno zdravlje, a neke kolege su išle malo dalje i kažu da su promijenile tok ljudske istorije – rekao je Begić.
Tvrdi da su vakcine spriječile bolesti koje su nekada izazivale smrt ili trajni invaliditet kod miliona ljudi. Naglasio je da su naučni dokazi o značaju i korisnosti imunizacije danas nedvosmisleni.
Podsjetio je da vakcinacija u Crnoj Gori ima dugu tradiciju. Napomenuo je da je ona kao obavezna uvedena još 1891. godine.
– Tada je vakcinacija protiv velikih boginja proglašena obaveznom. U Crnoj Gori već više od jednog vijeka vakcinacija predstavlja sastavni dio javno-zdravstvenog odgovora na zarazne bolesti – kazao je Begić.
Danas se, kako je precizirao, rutinskom obaveznom vakcinacijom djeca štite od 11 bolesti: tuberkuloze, difterije, tetanusa, velikog kašlja, dječje paralize, infekcija izazvanih hemofilusom influence tipa B, hepatitisa B, malih boginja, zaušaka, rubele i invazivnih infekcija izazvanih pneumokokom, kao i od morbila, odnosno malih boginja.
Ponavlja da vakcine spadaju među najtemeljnije testirane i najkontinuiranije praćene medicinske proizvode.
– One prije dobijanja dozvole prolaze kroz više faza pretkliničkih i kliničkih ispitivanja, nakon čega njihovu upotrebu kontinuirano prate nacionalni i međunarodni sistemi. Takav nadzor omogućava identifikovanje i veoma rijetkih neželjenih događaja. Većina neželjenih događaja nakon vakcinacije je blaga i kratkotrajna. Ozbiljni neželjeni događaji jesu mogući, ali su izuzetno rijetki, tako da koristi rutinske vakcinacije djece daleko nadmašuju sve moguće rizike – ispričao je Begić.
Senad Begić, FOTO: Mara Babović
Pozivajući se na analizu koju je predvodila Svjetska zdravstvena organizacija, a koja je obuhvatila period od 1974. do 2024. godine, Begić je ukazao da su imunizacije tokom pola vijeka spasile najmanje 154 miliona života.
– Od tog broja, 101 milion su novorođenčad i mala djeca. To u suštini predstavlja šest spašenih života svakog minuta, svakog dana i tako tokom pet decenija – dodao je on.
Ista analiza, nastavio je Begić, procijenila je da su imunizacije doprinijele smanjenju globalne smrtnosti odojčadi za oko 40 odsto.
Vakcinacija, prema njegovim riječima, osim smrtnog ishoda sprečava i invaliditet i različite dugotrajne posljedice bolesti, uključujući sljepilo, gluvoću, pareze i paralize, neurološka oštećenja i druge komplikacije.
Begić je posebno skrenuo pažnju na značaj visokog obuhvata vakcinacijom za djecu koja iz medicinskih razloga ne mogu primiti vakcinu.
– Vakcine direktno štite pojedince, ali visok obuhvat vakcinacijom istovremeno doprinosi zaštiti čitavih zajednica smanjenjem širenja zaraznih bolesti. A ovo je osobito važno za sve one koji prosto nisu kandidati da budu vakcinisani i one koji u potpunosti zasnivaju svoju odbranu na kolektivnom imunitetu – kazao je on.
Za UNICEF je, poručio je Begić, vakcinacija je istovremeno i pitanje pravičnosti, jer svako dijete treba da ima pristup kvalitetnim vakcinalnim servisima i zaštiti koju vakcine pružaju.
– Svako vakcinisano dijete ima veću vjerovatnoću da preživi najkritičnije periode života, da pohađa školu i da ostvari svoj puni razvojni potencijal – zaključio je on.
Armenko: Ustavni sud ne može kreirati norme
Predsjednica Ustavnog suda Snežana Armenko je rekla da oni istupaju kao pozitivan zakonodavac. Tvrdi da Ustavni sud ne može kreirati norme.
Napomenula je da je, tumačenjem svih predmeta Evropskog suda za ljudska prava u 14 od 47 članica Savjeta Evrope, uveden zaštitni mehanizam.
– Prema principu solidarnosti koji je sam sebi osnova za obaveznu vakcinaciju, država koja uvodi takvu mjeru u korist svih mora biti sama obavezna da preduzme odgovornost i da isplati nadoknadu onima koji su iskusili štetne neželjene efekte – pojasnila je Armenko.
Napomenula je da su mnoge zemlje uvele leks specijalis zakone za neželjene efekte.
– Čitajući program Ministarstva zdravlja, utvrdila sam da je jedna od tačaka uvođenje kompenzacionog fonda – izjavila je ona.
Upitala je predstavnice da li imaju normativnu politiku i kako planiraju da realizuju ono što su djelimično predvidjeli.
Laušević: Ne postoji alternativa vakcinaciji
Epidemiolog Instituta za javno zdravlje Dragan Laušević kazao je da država mora da reaguje kada je rizik od bolesti veliki, a vakcinacija predstavlja jedinu proaktivnu mjeru. Ocijenio je da je aktuelno rješenje iznuđena mjera i dio kriznog menadžmenta, navodeći da alternativa vakcinaciji ne postoji.
Laušević je kazao da, iako sada nije član operativnih timova, dugo godina je u njima radio i bio učitelj mnogima koji se danas bave tim poslovima.
– Ova javna rasprava je nešto što smo dugi niz godina mi tražili. Probaćemo da nađemo najbolje rješenje i ja ću pokušati da vam dam viziju onih koji se bave javnim zdravstvom- rekao je Laušević.
On je naveo da je osnovni zadatak javnog zdravstva zaštita i promocija zdravlja, kao i prevencija bolesti.
– Osnovni zadatak je da zaštitimo zdravlje, da ga promovišemo i da vršimo prevenciju. Osnovni postulat je da sve što može da se spriječi razumnim mjerama koje su bezbjedne i efikasne treba primijeniti. Ono što ne možemo da spriječimo, dobro je da rano otkrijemo- kazao je Laušević.
Govoreći o značaju imunizacije, ocijenio je da je vakcinacija postala žrtva svog uspjeha, jer se, kada nema masovnog obolijevanja, zaboravljaju posljedice širenja zaraznih bolesti.
– Pandemiju kovida smo prošli, a vakcinacija je žrtva svog uspjeha. Vakcinacijom pokušavamo da smanjimo obolijevanje, a znamo kako je kada imate masovno obolijevanje. Ako je puno djece oboljelo, zatrpani su domovi zdravlja, nezadovoljni su roditelji, imamo one koji ne mogu da se vakcinišu, roditelji idu na bolovanja, djeca ne idu u škole, a mogući su i rijetki smrtni slučajevi- naveo je Laušević.
Posebno je upozorio na morbile, ističući da je riječ o veoma zaraznoj bolesti koja može izazvati ozbiljne komplikacije.
– Morbili izazivaju upale pluća, a imamo djelotvornu i razumno bezbjednu mjeru. Dolazimo u situaciju da se traže krivci. Postoji strah od mogućih komplikacija, značajan broj ljekara više i ne vidi ovu bolest, a onda imamo rast troškova liječenja i zatrpane bolnice- rekao je Laušević.
Kako je kazao, poseban problem kod morbila predstavlja činjenica da zaražena osoba može najviše širiti virus prije pojave karakteristične ospe.
– Najkontagioznija bolest je upravo ta – morbili. Morbili su veoma nezgodna bolest. Ja sam najzarazniji prije nego što dobijem ospu, tada širim bolest najviše. Tek kada dobijem tufnice, ljudi se drže podalje od mene. E, to je problem kod te bolesti- kazao je Laušević.
Krsmanović: Cilj je da se djeluje preventivno
Generalna direktorica Direktorata za javno zdravlje i biomedicinu u Ministarstvu zdravlja Jelica Krsmanović kazala je da je cilj da se djeluje preventivno, a ne kada se desi epidemija morbila.
Ona je rekla da Ministarstvo nije pokušalo riješiti problem samo ovom mjerom već su sa Institutom za javno zdravlje, domovima zdravlja i međunarodnim partnerima organizovali niz stručnih i preventivnih mjera kako bi se ojačalo povjerenje građana u posljednje tri godine.
Pojasnila je da su neke od mjera bile uvođenje dodatnih termina za vakcinaciju vikendom, bez zakazivanja, sms podsjetnici, pozivanje roditelja koji kasne sa vakcinacijom, brojne kampanje putem medija, organizovanje naučnih tribina…
Jelica Krsmanović, FOTO: Mara Babović
Ona je na osnovu svega navedenog rekla da i pored značajnog broja preventivnih aktivnosti nije došlo do povećanja obuhvata neophodnog za kolektivni imunitet.
Ali, iznijela je podatke od 1. avgusta do 12. septembra kojigovore o povećanju obuhvata vakcinisanih uoči početka školske godine.
Rekla je da je od 1. avgusta do 12. septembra dato 5.113 doza koje sadrže Dpt komponentu, a za sedam prethodnih mjeseci 12.436 doza.
Ohrabruje, tvrdi, napredak i kod prve doze MMR vakcine – od 1. avgusta do 12. septembra dato je 3.668 doza, odnosno dvostruko više nego u prethodnih sedam mjeseci.
Posebno je, pojasnila je, značajan napredak kod djece rođene 2024. godine, jer je obuhvat iznosio 13,2 odsto, a na 12. septembra 33,5 odsto.
Mugoša: Kako, osim kolektivnim imunitetom, zaštiti djecu koja ne mogu primiti vakcinu
Sudija Ustavnog suda Nikola Mugoša ukazao je da se kod pitanja obavezne vakcinacije, u suštini, mogu prepoznati suprotstavljeni interesi dvije grupe djece.
– Djeca koja nijesu vakcinisana, zbog aktuelne zakonske odredbe, ne mogu da se socijalizuju i idu u vrtić. Sa druge strane, država je obavezna da održava situaciju u kojoj su zaštićena i djeca koja ne mogu da budu imunizovana, kroz stvaranje kolektivnog imuniteta – kazao je Mugoša.
On je naveo da se u ovom trenutku o kolektivnom imunitetu teško može govoriti, jer je stepen imunizacije nizak.
– Sada se o tome ne može ni govoriti jer smo daleko od kolektivnog imuniteta. U ovoj situaciji moramo da uvažimo i štetu za djecu koja ne mogu da pohađaju vrtiće, ali i rizik za onu djecu koja ne mogu da budu vakcinisana – rekao je Mugoša.
Sudije Ustavnog suda, FOTO: Mara Babović
On je otvorio pitanje na koji način država, u uslovima niskog stepena imunizacije, može da zaštiti prava djece koja zbog zdravstvenih razloga ne mogu da prime vakcinu.
– Ako imamo u vidu ova dva prava, kako onda država, u zemlji gdje je nizak stepen imunizacije, da zaštiti pravo na život te djece koja zavise od vakcinacije i od rezultata kolektivnog imuniteta – upitao je Mugoša.
Pejak: Povjerenje u zdravstvo će pasti
Ispred organizacije Alternativa Crna Gora obratio se Vesko Pejak.
On je kazao da oko 16.000 djece nije upisano u vrtiće.
– Povjerenjem u zdravstveni sistem se postiže visok procenat imunizacije. U Švedskoj je 93 odsto djece vakcinisano, ali imaju povjerenje u sistem – rekao je on.
Sa javne rasprave, FOTO: Mara Babović
Dodaje da će povjerenje u zdravstveni sistem pasti.
– Kada dođe prijetnja, a doći će, nećemo imati povjerenja u ljekare – rekao je on.
Pejak navodi da se zakonom o obaveznoj vakcinaciji postiže kontraefekat.
Žunjić: Djeca ne treba da budu posljedica odluka sistema
Ispred organzacije Roditelji obratila se Lepa Žunjić koja je kazala da oni nisu protiv vakcinacije.
– Pitanje je ipak je li mjera srazmjerna, opravdana i na mjestu, kazala je ona.
Lepa Žunjić, FOTO: Mara Babović
Ona je ocijenila da nije dobro kada djeca postanu posljedica odluka koje donose odrasli.
Žunjić je istakla da je najvažniji interes djeteta, te da djeca “ne treba da budu posmatrana kroz procenat vakcinacije”.
Ustavni sud organizovao je danas javnu raspravu o vakcinaciji kao uslovu za boravak djece u vrtićima.
Zahtjev za ocjenu ustavnosti odredbi 41 i 42 Zakona o zaštiti stanovništva od zaraznih bolesti, kojima je propisano da je za boravak djece u javnim i privatnim predškolskim ustanovama neophodno da su vakcinisana, podnijele su nevladine organizacije Udruženje Roditelji i Alternativa Crna Gora, Njihovi predstavnici učestvuju na javnoj raspravi. Tu su takođe i predstavnici Ministarstva zdravlja.
Stručna mišljenja po ovom pitanju iznijeće i: prof. dr Dragan Laušević, epidemiolog i predstavnik Instituta za javno zdravlje Crne Gore, dr Senad Begić, epidemiolog i predstavnik UNICEF-a, Nela Krnić, koordinatorka UNICEF-ovog programa za praćenje prava djeteta, Mina Brajović, šefica Kancelarije Svjetske zdravstvene organizacije u Crnoj Gori, prof. dr Nevena Vučković Šahović, stručnjakinja za međunarodno pravo i prava djeteta i prof. dr Ivana Mihić, psihološkinja i stručnjakinja za razvojnu psihologiju, psihologiju porodice i rani razvoj djece.
Izvor: Pobjeda
