Nekada je jedna riječ bila dovoljna da ti srce zakuca drugim ritmom i krv pojuri u glavu kao parna lokomotiva. Za uvredu časti se glava gubila, a izdaja je bila sramota za čitavo bratstvo, a ne samo jednog čovjeka. To je bilo nekad, danas se, međutim, vaga i odmjerava.
Politika je donijela neka nova mjerila karaktera čovjeka, ali na dostojanstvo i ponos i kao nekad na riječ i obraz ne bi smjelo imati zadrške… Stega, riječ, obraz, čojstvo su zaboravljene riječi koje su nekad nešto značile i imale težinu da se nerijetko i glava gubila zbog njih…
Ali, ovo što se desilo na vanrednoj sjednici u Skupštini Crne Gore za glasanje povjerenja prvom čovjeku, ne znam ni pod koju kategoriju bih svrstao. Za jedne je poniženje, a za druge uspjeh, kako ko to predstavlja u izlaganju. A da li je postupak za sramotu ili ponos, zavisi od strane koja tumači. A za nas običan narod, jad i tuga, kako god okreneš, a pogotovo ako je nepojavljivanje i sakrivanje postalo ,,iznošenje stava“.
Pa koja je svrha i potreba za Skupštinom gdje bi trebalo da se predstavnici građana okupljaju, raspravljaju i izglasavaju zakone za potrebe tih istih građana Crne Gore? Valjda ih za to plaćamo? Zar ne bi trebalo to da bude mjesto za rasprave, pa i kritike svih, na kraju i predsjedavajućeg, a ne da igraju žmurke po hodnicima? Ili se taj smisao izgubio i građani su postali ,,zarobljenici“ samovolje pojedinaca saziva Skupštine koji rade u ko zna čijem interesu? I gdje nestade ,,vladajuća većina“? Vladaju ili nestaju po potrebi? I opet se vrti ista retorika o ugroženom srpstvu, samo ne shvatih čime.
Prvi čovjek Skupštine zaboravlja činjenicu da nijesu svi poslanici Srbi, iako bi on baš volio da jesu, pa kao predsjednik toga doma trebao bi da uvažava mišljenje svih poslanika u sazivu, ali takođe i svih građana države Crne Gore! I ne bi trebao da sve što mu se ne sviđa tumači ugrožavanjem srpstva, jer mu se ta fraza već toliko izlizala od prekomjerne upotrebe. Valjalo bi malo da razmisli, možda nije do ugroženosti, nego je možda malo i do njega. Ali kome da se žale ugroženi građani koji se, nekim slučajem, ne deklarišu kao Srbi? Zamislite, ima i takvih…
A da se malo podsjetimo još nekih postupaka gospodina prvog čovjeka Skupštine zbog kojih je već dva puta tražena njegova smjena: posjeta zvaničnika države iz okruženja bez isticanja zvanične zastave te zemlje, a ne entiteta iz kojeg dolazi. Pa uklanjanje postojeće državne i isticanje neke druge zastave mimo protokola u prostorijama kabineta Skupštine. Pomislio bi čovjek da ovaj gospodin ima neki animozitet prema zastavama. Ili možda ipak ima, ako se sjetimo i paljenja državne zastave u glavnom gradu susjedne države svojevremeno sa svojim ,,doskorašnjim saborcem“. Pa onda još i posjeta istom državniku za samoproglašeni praznik entiteta iz okruženja. Pa posjeta vojnoj paradi i izborima u susjednoj državi… Imalo bi se što nabrojati.
I vrhunac sada u Skupštini, gdje gospodin predsjedavajući nije dozvolio da se poslanici prijave i provjere kvorum, a nije dozvolio ni snimanje TV ekipama. Valjda je zaboravio da nije u svojoj kući, nego u Skupštini Republike Crne Gore gdje sjede predstavnici svih građana ove države! I to mu prođe.
Čega li se uplaši? Za ugroženo srpstvo ili svoju fotelju, za obraz ili funkciju, za čast ili prihod? A možda se sjetio pozivanja saboraca na oružje, štrajkovanja glađu u skupštinskim klupama, kampovanja i okretanja ražnja na ulici ispred Skupštine, pa mu se ,,steškilo“ na život disidenta? Ko bi ga znao, kad prvi čovjek Skupštine građana Crne Gore samo brine da Srbi više nikad ne budu građani drugog reda, kako izjavi.
A kako li ćemo svrstati ostale građane koji žive u ovoj zemlji, a koje i ne pominje? Možda građani trećeg ili četvrtog reda? Samo još da utvrdimo ko su građani prvog reda ako to nijesu Srbi, a ni ostali građani Crne Gore?
Nešto ne nađoh riječi hvale za ovakav postupak, ali se sjetih stihova koji su njemu možda bliži i razumljiviji iz etnosa koji zastupa:
„Svi junaci nikom ponikoše…“
(“Ženidba Janković Stojana”, epska narodna pjesma)
Izvor:Pobjeda
