“Mnogi ćute, ali ova godina jasno pokazuje da smo na pogrešnom putu“, kaže on za Pobjedu, dodajući da su, za razliku od Crne Gore, zemlje poput Francuske, Italije ili Hrvatske, i pored globalnih izazova, ipak uspjele da spasu sezonu i izvuku profit – ostali su na nivou prošle godine. Za Crnu Goru, tvrdi Radulović, takva rezerva ne postoji. Zato poručuje da je pred nama nekoliko opcija: radikalno sniženje cijena, gubitak pozicije na tržištu i urušavanje glavne privredne grane ili da prestanemo da se bavim turizmom i mijenjamo profesiju.
“Što se tiče ove sezone – ona još traje, nije završena. Ali ono što znamo do sada sigurno nije ono što je bila nasušna potreba ove države, društva i budžeta od kojeg zavisi kako ćemo prezimiti zimu i dočekati narednu sezonu. Predsezona je bila loša i kasno je počela. Špic sezone trajao je svega osamnaest dana – od 3. do 21. avgusta. Sve ostalo, gledano po broju gostiju i prihodima, bilo je ispod očekivanja. Prateći problemi, poput saobraćaja i infrastrukture, dodatno su zakomplikovali situaciju“, kazao je Radulović.
Napominje da su ključni problemi Crne Gore kao turističke destinacije mnogo veći i kompleksniji.
“Oni se mogu ispraviti samo sistemski, uz pomoć struke, ozbiljan napor i odricanje. Ova godina jasno pokazuje da trenutni model turizma ne funkcioniše. To je istina, ma koliko bila neugodna i ma koliko se prećutkuje. Problem je u tome što 2026. i 2027. je trebalo da budu period oporavka i nadoknade izgubljenog iz 2024. i 2025. godine. Međutim, bojim se da za to nema dovoljno volje, znanja, a ni vremena. Još trpimo posljedice ukidanja “Montengro airlinesa“, dugogodišnjeg odsustva ozbiljnih investicija, konstantnog rasta inflacije, poreskih opterećenja, a kao da nije dovoljno, najavljuju se koncesija aerodroma, sedmočasovno radno vrijeme. Zato sam vrlo zabrinut što će se dešavati u narednom periodu kada je turizam u pitanju“, kazao je Radulović.
On je dodao da razloga za ovogodišnji podbačaj ima više.
Radulović, Foto: Pobjeda
“Postoje spoljašnji faktori, na koje nijesmo mogli da utičemo. Nigdje u Evropi sezona nije bila spektakularna – ni u Francuskoj, ni u Španiji, ni u Italiji, pa ni u Hrvatskoj. Ali razlika je u tome što su te zemlje, uprkos izazovima, uspjele da ostvare znatnu zaradu. One su imale višak koji su očekivale i na kojem su izgradile dodatnu snagu. Crna Gora, za razliku od njih, nema tu rezervu – i upravo to nas čini najranjivijim“, objasnio je Radulović.
Ističe da su one zemlje koje su imale slične izazove uradile ono što je bilo nužno da spasu sezonu.
“Mi, nažalost, nijesmo uspjeli ni u tome. Zašto? Zato što su se, pored globalnih poremećaja, kod nas pojavili i unutrašnji razlozi – mnogo veći i bolniji za privredu, a potpuno nepotrebni. Najveći udar desio se 1. januara ove godine, kada je PDV u hotelijerstvu povećan sa sedam na 15 odsto. To je povećanje od preko 114 odsto – praktično udvostručavanje poreza – i to neposredno pred početak sezone.
Taj teret nije pogodio samo velike hotele, već i male biznise u turizmu.
Svi su bili primorani da povećaju cijene, iako smo unaprijed znali da tržište to neće moći da izdrži. Vlada nas je uvjeravala da će gosti prihvatiti više cijene“, objašnjava Radulović.
“Mi smo znali da je to unaprijed izgubljena bitka, ali nijesmo imali izbora – morali smo da podignemo cijene, a rezultat je slabija sezona i manji broj gostiju, na što smo Vladu upozoravali. To je jedan od direktnih rezultata prouzrokovan pogrešnim odlukama Vlade. To je izazvalo lavinu poskupljenja u svim segmentima od restorana do plaža, jer su u međuvremenu podignute i akcize. Zakup plaža je povećan više od 100 posto.
Na kraju smo došli do toga da je Crna Gora postala skupa destinacija, koja za novac koji traži – ne pruža adekvatnu uslugu. A usluga nije samo krevet i plaža. Usluga je i ulica kojom gost hoda, i put kojim dolazi i odlazi iz hotela, i svaki detalj koji čini turističko iskustvo“, smatra Radulović.
Sve se to, kako je istakao, sabralo i dalo rezultat koji vidimo ove godine.
“No, gotovoj raboti mane nema – uvijek sam tako gledao. Ako se nešto pogrešno uradi, onda treba jasno reći: hajde da vidimo kako to da ispravimo. Rješenja postoje. Ali u kontekstu koji je stvoren opcije su ograničene. Prvo da snizimo cijene toliko da budemo jeftiniji od direktnih konkurenata, ali pod uslovom da ih Vlada podrži smanjenjem dažbina kako bismo imali održivo poslovanje, tj. da snizi poreze kako bismo mogli da snižavamo cijene, jer je to zakon spojenih sudova. Ne može privreda da se guši porezima i dažbinama, a država da troši bez mjere. Drugo rješenje je da ostavimo sve kako je bilo i nastavimo urušavanje grane koja je punila trećinu budžeta, a treća krajnja solucija jeste da prestanemo da se bavimo turizmom“.
Radulović smatra da dosadašnji rezultati rada Vlade ne ulivaju nadu da će oni koji su stvorili problem moći i da ga riješe.
“Teško je procijeniti kolike su njihove stvarne mogućnosti, ali ono što se jasno vidi su rezultati njihovog rada – i oni su loši. Ne želim da vjerujem da to rade namjerno, svjesno i planirano. Jer kad bih povjerovao u to, dvoumio bih se da li da ostanem da živim u ovoj državi. Mislim da je u pitanju prije svega neznanje, pa samim tim i nerazumijevanje principa na kojima počiva turizam“, ističe Radulović.
Po njegovim riječima, neodgovornost i neblagovremeno reagovanje dio su problema, baš kao i lijenost i nedostatak volje da se stvari mijenjaju.
“Oni misle da je turizam samoodrživ – da će se sve dešavati samo od sebe. Ministar ode na sajam, slika se sa kolegom iz neke druge zemlje i smatra da će odatle krenuti rijeke turista ka Crnoj Gori. A to tako ne funkcioniše. Dalji posao preuzimaju ostali u lancu: avio-prevoznici, turoperatori, hotelijeri i ostale povezane djelatnosti“.
Radulović primjerima ilustruje greške koje su evidentne na svim nivoima poslovanja, a koje gosti s pravom ne praštaju.
“Gost iz Njemačke nam se požalio da je putujući kolima iz Hamburga odvozio praktično pola Evrope, a da nije vidio policajca, da ga je nakon prelaska granice na Debelom Brijegu do Budve zaustavilo čak pet patrola. “Pomislio sam da sam ušao u Sjevernu Koreju“, požalio mi se. Nekada smo imali razumijevanja za inostrane goste i baš tu praksu je uspješno preuzela susjedna Albanija. Uredbom su definisali da tokom ljetnje sezone ne zaustavljaju vozila sa stranim tablicama, osim naravno u slučaju prekršaja u saobraćaju. Takvo ponašanje policajce može koštati posla.
Istovremeno, saobraćajnica koja povezuje tri ključna grada na Primorju se rekonstruiše duže od godinu. Da ne budem pogrešno shvaćen, nijesu policajci krivi, već oni koji su na taj način organizovali njihov rad na najvažnijim putnim pravcima, zbog čega gosti satima sjede u automobilu umjesto da uživaju u odmoru.
Radulović tvrdi da su apelovali na resorna ministarstva da se aktivnije uključe u rješavanje saobraćajnog haosa nastalog usljed rekonstrukcije putnog pravca Tivat – Jaz. Ističe da su suočeni sa, kako kaže, opravdanim negodovanjem, čak i bijesom gostiju, pa su i u tom dijelu predlagali rješenja.
“Imamo bulevar između tri ključna grada: Budve, Kotora i Tivta, čija gradnja je prouzrokovala potpuni saobraćajni kolaps. Vjerujem da smo uz dodatni angažman i saradnju resornih ministarstva mogli da ublažimo situaciju, makar u špicu sezone. Na tom putnom pravcu postoje put kroz Gornji i Donji Grbalj, uz centralni bulevar. To jesu seoski putevi, ali su za putnička vozila mogli funkcionisati kao jednosmjerne ulice, uz podršku saobraćajne policije na odgovarajućim kontrolnim punktovima. Saobraćaj je mogao da se preusmjeri i obavlja bez čekanja i zastoja. Ali i to je primjer da se nikad ne reaguje proaktivno, već kao po pravilu stihijski umjesto planski. Kolaps je onda logična posljedica“.
Radulović upozorava na katastrofalne posljedice ukoliko se ne prekine ta praksa.
“Dakle, umjesto da pomognu, da ubrzaju saobraćaj, kod nas samo zaustavljaju i prave zastoje. Ako se ovako nastavi, posljedice će biti katastrofalne. Iduće godine imaćemo još manje turista. Već smo izgubili visokoplatežne goste – ove godine se to jasno pokazalo. Potrošnja po gostu je bila niska, i to nije samo kod nas – slično je bilo i u drugim zemljama. Ali razlika je što su oni imali sistem i uprkos tome uspjeli da izvuku sezonu“, objašnjava Radulović.
Dodaje da smo mi izgubili i goste i prihod, jer država nije odradila svoj dio posla.
“ Zato kažem – ili da i spustimo cijene ispod albanskih, jer se danas upravo sa Albanijom poredimo, ili da se ne bavimo više turizmom i okrenemo se nečemu drugom. Jer ovakav turizam postaje neisplativ i neodrživ. Evo, ja kao hotelijer, da mi danas neko kaže “organizuj posao kako misliš da je najbolje“, ja bih “Splendid“ i “Montenegro“ pretvorio u hostel. U hostelu mi trebaju dvije smjene na recepciji, bez restorana i kuhinje. Staviš automate za hranu i piće, sobe se čiste na tri dana, broj radnika svedeš na apsolutni minimum. I da naplaćujem 20 eura krevet – imao bih bolji rezultat nego ovako, sa kompletnom hotelskom uslugom“, kaže Radulović.
Zaključuje da je to apsurd do kojeg smo došli.
“Da ozbiljan hotelijer danas ozbiljno razmišlja da bi mu bilo isplativije da vodi hostel nego luksuzni hotel – ako to nije alarm za državu, onda ne znam što jeste“, poručio je na kraju.
