Krivični zakonik Crne Gore u članu 370 – „Izazivanje nacionalne, rasne i vjerske mržnje“ propisuje da se onaj ko javno podstiče na nasilje ili mržnju prema grupi ili njenom članu zbog rase, boje kože, religije, porijekla, jezika, državne ili nacionalne pripadnosti kažnjava zatvorom. Isti član obuhvata i javno odobravanje, negiranje ili značajno umanjivanje genocida, zločina protiv čovječnosti i ratnih zločina utvrđenih pravosnažnom presudom, kada je to učinjeno na način koji može dovesti do nasilja ili izazvati mržnju. Za osnovni oblik propisana je kazna od šest mjeseci do pet godina zatvora, dok su za teže oblike predviđene znatno strože kazne.
Upravo zbog toga slučaj iz Kuča zahtijeva mnogo ozbiljnije pravno obrazloženje od prostog prekršajnog gonjenja. ODT Podgorica je samo saopštilo da je 11 osoba „podsticalo mržnju i netoleranciju izraženu u formi nacionalizma“, veličajući pravosnažno osuđenog ratnog zločinca i ističući transparent „Slava heroju – Ratko Mladić“.
OVDJE NIJE RIJEČ O SPONTANOM ISPADU JEDNOG POJEDINCA
Posebno je važno ispitati činjenicu da, prema ranije objavljenim informacijama, nije bila riječ o slučajnoj ili trenutnoj reakciji pojedinca. „Vijesti“ su objavile da je okupljanje bilo unaprijed planirano, da je grupa trebalo da se okupi u Maslinama i potom uputi prema Kučima, gdje je bilo najavljeno odavanje počasti uz pirotehniku, nacionalnu ikonografiju i nacionalističke pjesme. Policija je tada privela više osoba i spriječila prvobitno planirano okupljanje.
Ako se u postupku utvrdi da su pojedinci unaprijed dogovarali okupljanje, zajednički pripremali poruke i transparent, organizovali mjesto i način javnog isticanja poruke i potom zajedno sproveli plan, te okolnosti nijesu nevažne. Naprotiv, one mogu biti veoma značajne za utvrđivanje namjere, konteksta i karaktera javnog djelovanja.
Nije isto kada pojedinac impulsivno izgovori određenu rečenicu i kada više ljudi unaprijed pripremi javnu akciju čija je centralna poruka veličanje osobe pravosnažno osuđene za genocid, ratne zločine i zločine protiv čovječnosti.
Takva prethodna priprema sama po sebi još ne znači automatski postojanje posebnog krivičnog djela „organizovanja grupe“. Za to zakon zahtijeva posebne uslove. Ali zajedničko planiranje i koordinisano djelovanje mogu biti dokazno veoma važni za član 370, jer pomažu da se utvrdi da li je poruka bila svjesno i namjerno upućena javnosti i kakav je bio njen društveni kontekst.
ZAŠTO BI OVE RADNJE MOGLE ISPUNITI OBILJEŽJA ČLANA 370
Prvo, radnja je bila javna. Okupljanje se dogodilo na lokalnom putu, pred više lica, uz javno isticanje velikog transparenta. To je bitno jer član 370 upravo zahtijeva javno djelovanje. ODT je potvrdilo da se 11 osoba okupilo i zajedno isticalo sporni transparent.
Drugo, prema formulaciji samog tužilaštva, njihovo ponašanje nije opisano samo kao veličanje Mladića, već kao „podsticanje mržnje i netolerancije izražene u formi nacionalizma“. Ta formulacija je naročito važna zato što je upravo javno podsticanje na mržnju jedna od ključnih radnji izvršenja krivičnog djela iz člana 370.
Treće, predmet javnog veličanja bio je Ratko Mladić, koji je pravosnažno osuđen pred međunarodnim krivičnim sudom, uključujući za genocid u Srebrenici. Član 370 posebno tretira javno odobravanje, negiranje ili značajno umanjivanje genocida, zločina protiv čovječnosti i ratnih zločina, pod zakonom propisanim uslovima.
Vlada Crne Gore
Poruka „Slava heroju – Ratko Mladić“ zato se ne može analizirati kao da je riječ o neutralnom pomenu istorijske ličnosti. U pravnoj analizi mora se uzeti u obzir da se osobu pravosnažno osuđenu za najteže međunarodne zločine predstavlja upravo kao heroja, odnosno kao nekoga čiji se lik i djelo javno slave.
Četvrto, posebno se mora ispitati kontekst. Ako je tačno da je događaj bio unaprijed pripreman, da je bilo planirano okupljanje uz nacionalističke pjesme, pirotehniku i nacionalnu ikonografiju, te da je zatim grupa zajedno javno istakla transparent kojim veliča osuđenog ratnog zločinca, onda tužilaštvo mora objasniti zašto taj skup činjenica, zajedno sa njegovim sopstvenim zaključkom o podsticanju nacionalističke mržnje i netolerancije, nije bio dovoljan makar za krivičnopravno ispitivanje člana 370.
AKO TUŽILAŠTVO SAMO TVRDI DA SU PODSTICALI MRŽNJU – JAVNOST ZASLUŽUJE ODGOVOR ZAŠTO JE TO SAMO PREKRŠAJ
Tu se nalazi suština problema.
Ako ODT smatra da su ljudi samo istakli neukusan ili uvredljiv transparent, onda bi trebalo da objasni takvu kvalifikaciju.
Ali ODT nije upotrijebilo samo takav opis. Ono je javno saopštilo da je 11 osoba podsticalo mržnju i netoleranciju u formi nacionalizma.
Istovremeno, Krivični zakonik u članu 370 sankcioniše upravo javno podsticanje na mržnju prema nacionalnoj, vjerskoj i drugim zaštićenim grupama.
Zato je potpuno legitimno zahtijevati odgovor: koji konkretan element člana 370 tužilaštvo smatra neispunjenim?
Da li smatra da nije postojala javnost radnje? Očigledno je da je transparent javno istican.
Da li smatra da nije bilo podsticanja mržnje? Njegovo vlastito saopštenje kaže upravo suprotno.
Da li smatra da nacionalistički kontekst nije bio dovoljan? Onda mora objasniti zašto.
Da li je problem u dokazivanju namjere ili u procjeni da ponašanje nije moglo izazvati mržnju? I to treba jasno obrazložiti.
Jer kada se više osoba unaprijed okuplja, priprema javnu akciju, zajedno ističe poruku kojom se osuđenik za genocid proglašava herojem, a nadležni organ sam navodi da je time podsticana naciona listička mržnja i netolerancija, onda javnost ima puno pravo da zahtijeva odgovor zašto je izabran samo prekršajni, a ne krivičnopravni okvir.
ZAKON VEĆ PREDVIĐA ZATVORSKE KAZNE
Član 370 nije deklarativna norma. Za osnovni oblik ovog krivičnog djela zakon predviđa zatvor od šest mjeseci do pet godina, a za kvalifikovane oblike kazne mogu biti i znatno veće.
To ne znači da se bilo ko može unaprijed proglasiti krivim bez postupka i dokaza. Ali znači da se činjenice ovakvog slučaja moraju ozbiljno provjeriti upravo kroz standarde Krivičnog zakonika.
Ako se dokaže da je više osoba svjesno, unaprijed i koordinisano pripremilo javnu akciju kojom se veliča pravosnažno osuđeni počinilac genocida i drugih najtežih međunarodnih zločina, i da je takva akcija imala karakter podsticanja nacionalne ili vjerske mržnje, onda postoje ozbiljni razlozi za primjenu člana 370, a ne samo za prekršajnu sankciju.
Država zato duguje javnosti precizan odgovor: zašto ponašanje koje je samo tužilaštvo opisalo kao podsticanje mržnje nije tretirano kroz odredbu Krivičnog zakonika koja upravo takvo ponašanje sankcioniše?
Budite prvi i ostavite komentar