Preživjeli iz brodoloma koji je inspirisao nastanak romana Mobi Dik imao je teoriju o tome kako kit ulješura može da uništi brod mnogo veći od njega samog – 200 godina kasnije, ispostavilo se da je bio u pravu.
Ujutro 20. Novembra 1820. godine, 15-godišnji Tomas Nikerson upravo je pobjegao od kita koji je napravio rupu u trupu njegovog čamca.
Dok su brzo veslali do matičnog kitolovaca a njihov čamac se punio vodom, Nikerson i njegovi saputnici mislili su da su bezbjedni.
Ali preuzevši kormilo kitolovca Eseks, Nikerson je video drugog, mnogo većeg kita kako juriša pravo na njih.
Kad je uzbunio Ovena Čejsa, prvog oficira broda, došlo je do vike i panike među posadom nakon čega je uslijedio „stravičan udarac“, napisao je Nikerson 50 godina kasnije.
Kit je udario Eseks takvom silinom da su svi ljudi bili oboreni s nogu.
Kit je otplivao 270 metara od broda, naglo se okrenuo i vratio se najvećom mogućom brzinom.
Tim drugim udarcem, probio je čitav pramac – kitolovac Eseks je bio potopljen.
Ako vam sve ovo zvuči kao roman, to je zato što je potapanje Eseksa inspirisalo Mobi Dik Hermana Melvila.
Danas, 175 godina posle objavljivanja knjige, istraživanje je pokazalo kako ulješura može da potopi brod nekoliko puta veći od nje.
Ispostavlja se da je odgovor na ovu misteriju tačno predvidio prije više od 200 godina niko drugi do Čejs, prvi oficir Eseksa.
Da ironija bude veća, čini se da se kitova supermoć krije na istom mjestu gdje i dragocjeno ulje koje su tada jurili lovci na kitove: u njegovoj glavi.
Misteriozni organ u lobanji
Ulješure imaju ogromne glave.
Štaviše, njihove glave čine oko trećine čitave dužine njihovog tijela.
Težak i do devet kilograma, mogu da se pohvale najvećim mozgom među svim životinjama na Zemlji.
U okviru čela nalazi se veliki, uljani, gnjecavi organ zvani spermacet – jedinstven za njihovu vrstu.
Ovaj organ ispunjen je uljastom supstancom zvanom spermacet, koja je ime dobila zato što su kitolovci mislili da se radi o spermi.
Spermacet je bio izuzetno tražen među kitolovcima kao ulje koje obezbjeđuje gorivo visokog kvaliteta i može biti zgusnut u proizvode kao što su sapuni i svijeće.
Tokom 18. i 19. vijeka, u čitavom svijetu ubijeno je oko 300.000 ulješura.
Uprkos ovom obivnom sakupljanju spermaceta ulješura, mi smo tek sada počeli da otkrivamo njegovu funkciju.
Prema jednoj teoriji, spermacet je borbeno oruđe.
„Ovo nije bila originalno naša hipoteza, nju je prvi iznio Oven Čejs“, kaže penzionisani evolucioni biolog Dejv Kerijer.
„Kitolovac iz 18. veka je tvrdio da je njegovo čelo oružje, a mi smo probali da testiramo tu hipotezu.“
Poslednja dva vijeka, biolozi su uglavnom ignorisali Čejsove ideje, ali sa Kerijerovog stanovišta, „intuicija i iskustvo jednog kitolovca bili su vjerovatno ispravni“.
U studiji iz 2002. godine, Kerijer je sugerisao da se ulješurin značajno uvećani melon – uljasti organ lociran u čelu svih kitova zubana – razvio kao udarni ovan, sposoban da zada fatalni udarac rivalu, isto kao nilski konj.
„Kitovi su sisari, u bliskom srodstvu sa životinjama kao što su jeleni i ovnovi, gdje se mužjaci takmiče udaranjem – tako da je to ponašanje koje bi moglo biti naslijeđeno od predaka.”
Nedavno je Alek Burslem, ekofiziolog sa Univerziteta na Havajima, zabiljeležio ulješure na snimku dok su udarale glavom ne kitolovca, već jedni druge.
Bila je „srećna okolnost“ da je uspio da zabiljeleži ovo ponašanje, kaže on, koje se dešavalo oko Balearskih Ostrva i Azora.
Može da djeluje čudno da kitovi koriste glave za borbu – zašto bi bilo ko ugrozio vitalni dio tijela da bi udario neprijatelja?
Ali studija iz 2015. godine pokazuje da organ ima dovoljno veliku tampon zonu da kitovi mogu da koriste glavu kao udarnog ovna a da ne rizikuju bilo kakvo oštećenje.
Sirova snaga
Burslem je primijetio ovo ponašanje više puta, kod velikog broja mladih ulješura.
Najveći udarac koji je zabeležio nanio je maloljetni mužjak koji je jurio ka drugom kitu brzinom od 4,5 metara u sekundi i udario ga snagom od oko 460kN.
Burslem procjenjuje da odrasla ulješura pri istoj brzini može da udari snagom od oko 1.200kN – to bi bio isti osjećaj kao da vas udari autobus koji se kreće brzinom od oko 65 kilometara na čas.
Usmjerena na brod, to je pozamašna sila.
„U istoriji su samo tri kitolovca zapravo bila napadnuta od kita“, kaže Majkl Harison, glavni kustos Istorijskog udruženja u Nantaketu, koje drži impresivnu kolekciju originalnih brodskih dnevnika i artefakata.
Ali kitovi su rutinski napadali manje, otvorene čamce koji su spuštani sa glavnog broda kad je kit primijećen.
„Brodski dnevnici ne odslikavaju uvijek dramatičnost tih događaja“, kaže Harison.
Tragična istinita priča o kitolovcu Eseks inspirisala je Melvilovog Mobi Dika
U sva tri slučaja kad je kit napao matični brod, napadač je bila ulješura.
Godine 1851, u Južnom Pacifiku, ulješura je napala brod En Aleksander i potpuno ga uništila.
Godine 1902. takođe ulješura uništila je brod Ketlin, koja je plovio s ostrva Galapagos.
Ali je sudbina Eseksa postala možda najozloglašenije svedočanstvo o mučnom preživljavanju u pomorskoj istoriji.
Toga dana je 20 muškaraca napustilo matični brod koji je tonuo i popelo se na tri čamca za lov na kitove.
Nalazili su se 2,000 kilometara od kopna i ono što je uslijedilo postala je jedna od najbrutaltnijih priča u pomorskoj istoriji i inspiracija za Melvilovog Mobi Dika.
Ljubav i rat
Naravno, mi ne znamo koliko često ulješure koriste glave kao udarnog ovna u prirodi, kad dronovi nisu u blizini, kaže Burslem.
Niti do kraja razumemo svrhu njihovog jedinstvenog ogromnog melona.
Postoje i druge teorije o ulozi spermaceta, a on bi mogao da ima više od jedne namjene.
Kitovi proizvode zvukove sa „majmunskim usnama“, parom foničnih usana lociranih s prednje strane nosa.
Zvuk putuje i naprijed u vodu, i nazad, do zadnjeg zida spermaceta na zatiljku njihove glave.
Kad ženka čuje kombinaciju ova dva zvuka, ona može da procijeni koliko je velik spermacet mužjaka i da li se radi o krupnoj jedinki sa kojom želi da se pari, kaže Burlsem.
„Još uvijek moramo da naučimo mnogo toga o ovim životinjama. Mora da nam bude prioritet da ih sačuvamo“, kaže Burslem.
„Tek smo počeli malo bolje da ih razumijemo.“
Izvor: BBC na srpskom
