Posebno je sporno to što je Metodije, u pokušaju da izvrši neku vrstu pritiska na gradonačelnika Petra Smolovića pokušao da napravi paralelu, tj. napravio je ponižavajuće poređenje Marka Kovačevića iz Nikšića sa predsjednikom Opštine Bijelo Polje Petrom Smolovićem. Takve paralele nisu samo neumjesne – one su i opasne.
Jer, Petar Smolović nije Marko Kovačević.
Bijelo Polje nije Nikšić, a Kovačević većinskom Bijelom Polju nije uopšte pozitivna licnost.
Podsjećanja radi, Marko Kovačević je nedavno izazvao osude šire javnosti svojom porukom upućenom Crnogorcima, poručivši da se prema onima koji “ne priznaju da su braća sa Kovačevićem i njemu sličnima treba postupati kao prema Turcima”, u prevodu treba ih ubiti ili proćerati kao Turke!
Slične zloslutne i prijeteće poruke šalje kroz pjesme poput “kukaju bule” koje su dodatno uznemirile građane Bijelog Polja i Crne Gore!
Metodiju je očigledno zasmetala i bina postavljena u centru grada u svrhu kulturnih i turističkih manifestacija koje okupljaju sve građane i goste Bijelog Polja, bez obzira na naciju, vjeru ili političko uvjerenje. Metodije je izgleda očekivao od Smolovića i vrha Opštine da je trebalo otkazati sve manifestacije a binu trebalo ukloniti, a Sarajliji Metodiju Ostojiću dati glavnu ulogu.
Mada je nejasno, ta bina koja je postavljena ne smeta ostalim građanima, ima dovoljno prostora i može se proći pored nje, svi bjelopoljci prolaze pored bine pa je nejasno zašto je baš to zasmetalo njegovoj svetosti.
Ono što Mitropolit Metodije možda ne želi da vidi jeste da je ovogodišnja litija okupila znatno manje učesnika nego prethodnih godina. Možda bi mu bilo korisnije da se pozabavi razlozima za to umjesto što se upušta u nepotrebne političke komentare i uvrede koje ne priliče jednom vjerskom poglavaru.
Važno je naglasiti da gradonačelnik Bijelog Polja Petar Smolović i vrh bjelopoljske opštine nijesu reagovali na uvrede koje je uputio Metodije – ne zato što nisu imali šta da odgovore i poruče Metodiju, nego su odlučili da ga dostojanstveno ignorišu i da se ne upuštaju u nepotrebne polemike. Time su pokazali političku i ličnu zrelost, ali i poštovanje prema svojim građanima.
Bijelopoljski opštinski vrh čine Crnogorci, Bošnjaci, Srbi i pripadnici drugih naroda, koji većinom ne dijele političke ni vjerske stavove koje propagira Ostojić. On to dobro zna – zato ostaje nejasno zašto je posegnuo za konfliktnim i uvredljivim etiketama poput “zli i sitni”. Takva retorika nije ni moralna, ni hrišćanska.
Građani Bijelog Polja, iako su imali tešku prošlost ipak su kroz istoriju dokazali da znaju da žive zajedno i u slozi, da pomazu jedni druge, ne žele da iko – pa ni crkveni velikodostojnici – dolaze sa strane a koji ne poznaju Bjelopoljski mentalit i unose razdor među komšije i kumove. To nije prošlo ni devedesetih, pa neće ni danas.
Većinsko Bijelo Polje ostaje uz svog predsjednika Petra Smolovića i opštinsku administraciju, a Mitropolitu Metodiju, kao i svakom gostu, želimo zdravlje, sreću i dobrodošlicu – ali uz
ljudsko i hrišćansko poštovanje gostoprimstva koje mu ovaj grad uvijek velikodušno pruža.
