Četvrtak 22.10.2026

Je Li PES Stvarno Ovako Ojačao?

Deset do osam

Dobro jutro,

Prije nekoliko dana požalio sam se prijateljici i koleginici iz medija kako je reakcija crnogorske javnosti na priču o našim državljanima koji ratuju na strani Rusije u Ukrajini bila gotovo nikakva. Istovremeno, moja kolumna o toj temi, objavljena u ukrajinskoj Evropskoj pravdi, provela je gotovo cijeli dan na naslovnoj strani jednog od vodećih medija u Ukrajini. Ono što je u Ukrajini prepoznato kao važna politička i bezbjednosna tema, u Crnoj Gori jedva da je izazvalo ozbiljniju raspravu.

Prijateljica je ponudila jednostavno objašnjenje. Ljudi čekaju plate od hiljadu do hiljadu i četiri stotine eura. Svi pričaju o tome. Malo koga trenutno zanima bilo šta drugo.

Možda je u pravu.

Kada sam vidio rezultate najnovijeg istraživanja političkog javnog mnjenja, koje je objavila Spektrum analitika profesora Miloša Bešića, ponovo sam se śetio našeg razgovora.

Je li moguće da je Spajićev Euro model za svega mjesec dana toliko promijenio raspoloženje birača? Je li obećanje novih povećanja plata ponovo proizvelo efekat koji je Pokret Evropa sad učinio najjačom partijom na izborima 2023. godine?

Nije nemoguće.

Posebno kada se tome doda ubrzani proces evropskih integracija, koji je PES-u omogućio da se pozicionira kao glavni politički nosioc evropske agende. U isto vrijeme, DPS je proteklih dana možda pucao sebi u nogu načinom na koji je vodio političko nadmetanje sa Andrijom Mandićem. Dok se približavaju važni rokovi za evropske integracije, opozicija rizikuje da njene legitimne kritike Mandića budu predstavljene kao prepreka evropskom putu. Ne zato što je DPS antievropska partija, već zato što je vlasti otvoren prostor da političku raspravu tako predstavi.

Prema novom istraživanju, PES ima 24,6 odsto podrške opredijeljenih birača, a DPS svega 19 odsto. To je prilično dramatičan preokret u odnosu na april, kada je DPS imao 26,3, a PES 20,2 odsto.

Ako je ovo tačno, onda smo za svega pola godine dobili potpuno drugačiju sliku odnosa dvije najveće partije.

Ali krenimo redom.

Ko mjeri političko raspoloženje u Crnoj Gori?

Prije nego što se dublje pozabavimo procentima, želim da otvorim jedno pitanje kojim se nedovoljno bavimo. Ko u Crnoj Gori mjeri političko javno mnjenje i koliko je dobro da se ovaj važan segment društvenog života oslanja na tako mali broj istraživača?

Posljednjih godina stičem utisak da je Miloš Bešić  nezaobilazan arhi autoritet kada je riječ o javnom predstavljanju istraživanja rejtinga političkih partija. Nije riječ o formalnom monopolu. Tu je CEDEM, koji ima dugu tradiciju istraživanja javnog mnjenja, a povremeno se pojavljuju i rezultati drugih istraživačkih agencija i organizacija.

Ipak, čini mi se da je prostor redovnih, javno dostupnih i međusobno uporedivih istraživanja zabrinjavajuće uzak.

Ovo ne govorim da bih dovodio u pitanje Bešićev profesionalni integritet. Ne želim ni da pomislim da ga optužim da je njegov rad politički pristrasan ili nepošten. Ali čak i kada bismo pretpostavili da imamo posla sa potpuno besprekornim istraživačem, ostaje pitanje koliko je dobro da se političko raspoloženje jednog društva u tolikoj mjeri tumači kroz rezultate jednog centra.

Postoji i dodatna osjetljiva činjenica. Bešić  je profesor Fakulteta političkih nauka u Beogradu, đe, dok je njegova istraživačka djelatnost pretežno usmjerena u Crnoj Gori.

Sama ta činjenica ne govori ništa negativno o njegovom radu.

Međutim, u društvu poput crnogorskog, u kojem politički, medijski i drugi uticaji iz Srbije predstavljaju važan dio političkog ambijenta, pluralizam istraživačkih institucija ima poseban značaj.

Istraživanja javnog mnjenja ne samo da mjere političku stvarnost. Njihovo objavljivanje može uticati i na način na koji se ta stvarnost tumači.

Zato je dobro imati više istraživača koji se međusobno provjeravaju.

A da imamo razloga da ozbiljnije razgovaramo o kredibilnosti istraživanja pokazuje epizoda iz avgusta ove godine, koju smo možda prebrzo zaboravili.

Vijesti su u avgustu objavile rezultate istraživanja koje su pripisale Spektrum analitici. Prema tim podacima, DPS je imao 27,6 odsto podrške, PES 18,6, DNP 10,1, Evropski savez 9,9, Nova srpska demokratija osam, URA 6,4, a Demokrate šest odsto.

Naveli su da je autentičnost podataka potvrdio iz više izvora.

Međutim, odmah je uslijedila vrlo oštra reakcija Spektruma.

Agencija je saopštila da nije dostavila podatke medijima, da nije odobrila njihovo objavljivanje i da ne potvrđuje autentičnost objavljenog prikaza kao zvaničnog istraživanja. Bešić je potvrdio da je istraživanje rađeno za klijenta, ali nije potvrdio autentičnost objavljenih rezultata.

Dakle, nije riječ o zvanično predstavljenom istraživanju od kojeg je neko naknadno odustao, već o podacima koji su dospjeli u javnost bez autorizacije agencije.

Sada imamo oktobarsko istraživanje iste agencije koje pokazuje gotovo obrnut odnos dvije vodeće partije.

Dok je u avgustovskom medijskom prikazu DPS imao devet procentnih poena prednosti nad PES-om, sada PES vodi sa 5,6 poena.

To je promjena odnosa od gotovo petnaest procentnih poena za nešto više od dva mjeseca.

Naravno, avgustovske podatke ne možemo tretirati kao metodološki potvrđene rezultate. Ali isto tako ne možemo ignorisati činjenicu da su bili objavljeni i da su izazvali polemiku.

Vratimo se na Spajića.

Euro model je najavljen 17. septembra. Prema predstavljenom planu, od januara 2027. minimalne zarade trebalo bi da iznose 1.000, 1.250 i 1.400 eura, u zavisnosti od nivoa obrazovanja predviđenog za radno mjesto.

Moguće je da građani koji svakodnevno razmišljaju o kućnom budžetu ovoj temi pridaju mnogo veći značaj nego svim političkim sukobima kojima se bavimo mi koji živimo od “bavljenja” politikom. 

Druga strana priče je DPS.

U aprilu je imao 26,3 odsto podrške, a sada 19. To je pad od 7,3 procentna poena.

Zato su odmah reagovali, tvrdeći da im je rejting blizu 30 odsto i da su objavljeni rezultati besmislica.

Ali partija ne može jednostavno proglasiti istraživanje netačnim zato što joj se ne dopadaju rezultati. Ako DPS ima drugačija mjerenja, bilo bi korisno da objavi njihove metodološke podatke.

Još jedna zanimljiva situacija je ona sa Demokratama.

Prema novom istraživanju, njih podržava 5,3 odsto opredijeljenih birača. U januarskom istraživanju imali su 9,2, a u aprilu 6,4 odsto.

Dragan Krapović je kao i DPS odmah reagovao sa tvrdnjom da je samo dan ranije prisustvovao predstavljanju drugog istraživanja koje Demokratama daje oko deset odsto podrške.

I ovo je prilika za jednostavno pitanje. Ko je radio to istraživanje, na kojem uzorku i po kojoj metodologiji?

Jer razlika između pet i deset odsto nije mala.

Demokrate imaju značajno učešće u vlasti i kontroli važnih institucionalnih resursa. Ali očigledno je da pristup resursima ne mora nužno da se pretvori u popularnost među biračima.

U Budvi, odakle dolazi Dragan Krapović, jedan od najuticajnijih ljudi te partije i ministar odbrane, Demokrate već imaju skromnu izbornu snagu.

Prema oktobarskim rezultatima, Nova srpska demokratija ima 10,1 odsto podrške, a DNP devet odsto. U odnosu na avgust pad Kneževića. Može li da zahvali poltronisanju Vučiću za to?

Dodatna Mandićeva briga je ulazak Nikole Jovanovića na državni teren. On može dodatno fragmentirati postojeći srpski nacionalistički politički prostor.

Evropski savez je na 7,1 odsto, u odnosu na aprilskih 4,6 i avgustovskih 9,9 odsto.

Kod Evropskog saveza treba imati na umu da je u međuvremenu proširivao svoju političku strukturu. Dio promjene može predstavljati i objedinjavanje podrške različitih organizacija.

Moguća nova partnerstva sa građanskim akterima, uključujući one okupljene oko Nikole Janovića i Miodraga Lakovića, dodatno otvaraju pitanje buduće strukture tog prostora.

URA je u oktobarskom istraživanju na 7,9 odsto. U aprilu je imala 5,4, a u avgustovskim neautorizovanim podacima 6,4 odsto. Ovo mi je problematično intuitivno imajući u vidu gubitak kredibiliteta Dritana Abazovića.

I za URU se postavlja pitanje koliko na njen izmjereni rejting utiču promjene unutar šireg građanskog biračkog tijela. Ukoliko se pojave dodatni politički projekti, poput eventualnih inicijativa Aleksandra Dragićevića i Miloša Vukovića iz Fidelitija, trebalo bi istražiti đe to stavlja Uru.

Treba nam još istraživanja da bi odgovorili na mnoge od ovih nedoumica. Zašto univerziteti, mediji i organizacije civilnog društva ne bi zajednički razvili redovni barometar političkog javnog mnjenja? Zašto nekoliko istraživačkih agencija ne bi periodično postavljalo ista ključna pitanja i objavljivalo rezultate zajedno sa metodologijom?

To bi bilo korisno i za same istraživače. Jedno istraživanje može odstupati, ali više nezavisnih mjerenja omogućilo bi da lakše prepoznamo stvarne trendove.

Toliko za danas.

S poštovanjem,

Ljubomir Filipović, analitičar i kolumnista CdM-a

(Mišljenja i stavovi autora kolumni nisu nužno stavovi redakcije CdM-a)