Mantra o evropskim vrijednostima se toliko često i frazerski ponavlja da pomalo i iritira. Ne zna se ko više papagajski koristi tu frazu, briselski birokrati ili domaći političari. I jedni i drugi najčešće isprazno, po inerciji. Ovaj narativ naročito je bio frekventan ovih dana, povodom smtrti ratnog zločinca i haškog osuđenika, odgovornog za genocid u Srebrenici.
Iz Brisela, kao i sa nekih domaćih adresa stizale su reakcije na izjave, gestove i manifestacije kojima se veliča „lik i djelo“ zločinca i sve su bile po istom obrascu- šta je, a šta nije poštovanje evropskih vrijednosti. I propratne, glupe, fraze – da veličanje ratnog zlikovca može uticati na proces evropskih integracija.
Kad je riječ o „ evropskim vrijednostima“,treba biti jasan. Postoje evropske vrijednosti koje mi nemamo, koje još nijesmo „osvojili“, ili usvojili, To nije sporno, ali u mnogo čemu, kad se upozoravamo, ili nam se prijeti „evropskim vrijednostima“ Evropi treba reći da moraju biti pažljivi kad se koriste tom frazom. Imamo mi naše vrijednosti, crnogorske vrijednosti i ptoblem je često što smo mi njih zanemarili, zaboravili, relativizovali.
A , eto, sada se , i ovdje, iskazuje želja da se slavi ratni zlikovac, odgovoran za stradanje više hiljada nedužnih ljudi. To zaslužuje prezir, a ne slavu i počasti.Za odnos prema ratnim zločinima, i prema konkretnom ratnom zločincu, nijesu nam,dakle, potrebne evropske, već crnogorske vrijednosti.
Evropska unija još „ne zna“ da li je sahrana ratnog zločinca u Beogradu bila državna ili ne.Pa, eto, ipak nije državna, jer na njoj nijesu bili predsjednik Srbije Aleksandar Vučić, predsjednica Skupštine i premijer. Ma nemoj! Vučić nije bio, a poslao sina. Sve je bilo u znaku državne sahrane- dopremanje tijela osuđenika iz Haga, doček na aerodromu, zastava preko kovčega, vojnici nosi kovčeg, počasna paljba, komemoracija, minut ćutanja na derbi utakmici između Zvezde i Partizana. I to što je opijelo služio srpski patrijarh,naravno, i to je državni čin. Jer, svjetovna i crkvena vlast u Srbiji su toliko međusobno čvrsto u simbiozi, da se to ne može razdvojiti. Porfirije Perić odobrava sve, baš sve, što radi Vučić, a Vučić patrijarhu prepušta da se bavi državnom politikom. I sad nije Briselu jasno-da li je sahrana državna ili ne ! Iz Unije su isturili neku anonimnu portparolku da iskaže stav prema sahrani. Pa, kad su se pojedin ci u regiomu, prije svega, iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine pobunili zbog tako mlake j personalno neprimjerene reakcije, javila se i Ursula fon der Lajen i , bogami, rekla je su scene sa sahrane „šokantne“. Ipak, kakakv- takav „napredak“. Ursula više nije samo „zabrinuta“, „ šokirana „je. A madam Ursula, šta si drugo očekivala? Kao , nije ti poznato stanje u Srbiji. Ko te je „šokirao“?Šta te „šokiralo“? Valjda je trebalo da se mnogo ranije „šokiraš“, zbog odnosa prema Srebrenici, zbog svega što Vučić, i nemojmo drvlje i kamenje samo na njega, što zvanična Srbija radi u regionu, kako tretira Srebrenicu,kako rovari po regionu, zbog stanja na medijskoj sceni Beograda, ima toliko toga što bi trebalo da te „šokira“.
Naravno, nije, ne bi trebalo da se za genocid optužuje čitav narod, ali oprosti Ursula, onolika masa pored odra zločinca mnogo govori. Vučić je, i u danima sahrane, doživio zvižduke , recimo, u Nišu. Građani su mu skandirali- odlazi. Ali niko mu ništa ne prigovora zbog , državne, nedržavne, sahrane ratnog zločinca. Ni od „studenata“ nijednom ne čusmo, na primjer, da kažu- ne, taj vaš general, komandant, nije naš heroj. Ne, no i srednjoškolci, oni koji su rođeni poslije ratova i Srebrenice, kliču zločincu. Ko je odgovoran za takvo ponašanje?
I Marta Kos nešto se ućutala. Crnogorska vlast nekako je izdržala da ne da oduška zanosu „srpskog sveta“ povodom smrti ratnog zločinca. Čak i Mandić nije kleknuo koliko bi želio „Samo“ je poslao saučešće Ratku Mladiću, pa to je „običaj“. A i njegov koalicioni partner, Knežević, ,,Izvukao“ se posjetom Vašingtonu, ali je na sahranu poslao svog brata. I predsjednika opštine Zeta. Ne pominje se Vraneš. Neće, valjda, biti da je on bojkotovao „istorijsku sahranu“ u Beogradu!?, Ali, ako je bio, zašto to nije i objavio.
Crna Gora, bar, simbolički, ipak, bila je zastupljena na sahrani. Ne samo personalno , preko srpskih partija i Zete, nego preko nekoliko osoba koje su bile obučene u crnogorsku narodnu nošnju. Nekolicina njih je, štaviše, kako se vidi na nekim fotografijama, u crnogorskom odijelu držala počasnu stražu „generalu“ i „komandantu“. Ne bilo primijenjeno, kao u crkvi na Ćipuru, pored odra kralja Nikole. Naša nošnja ,dakle, služi i u političke, politikantske, svrhe – da se pokaže da Crna Gora nije izostala sa sahrane na Topčideru, da je ona dio „srpskog sveta“. A u tu svrhu, trebalo je, bogami, istrpjeti onu beogradsku sparinu i vrućinštinu. Mala je to žrtva za solidatrnost sa „srpskom braćom“. E, sad, da se ne čudimo, koliko je to bilo i primitivno-da se vidiš na sahrani, da u tebe mogu da gledaju-. A vidi ove „Crnogorce“!. No, može biti da je i to oblačenje u crnogorsku robu bilo režirano od strane organizatora „državne sahrane“. Da se vidi da narod u Crnoj Gori ne misli isto što i njegova vlast. Ako Milatović i Spajić nijesu prisutni,jeste njihov narod.Bilo kako, crnogorska nošnja je zloupotrijebljena, da ne kažemo ružniju riječ . Fotografija „kršnih Crnogoraca“ bila je jedna od najprimitivnijih,najponiznijih, najmučnijih, na sahrani.
Iz Pljevalja se organizovano išlo , autobusima, u režiji udruženja „Patrijarh Varnava“! A Varnava je onaj što se bunio protiv Konkordata sa Vatikanom, a nije mu Hitler bio mrzak. E, Udruženje po imenu tog patrijarha ide na sahranu sinu komandanta partizanskog odreda , koji je poginuo 1945. godine.
I bi sahrana. A tek poslije nje! Možda, kako neko reče, ratnog zločinca proglase i svecem . Ne bi SPC bilo prvi put. A to je nagoviješteno time što je neko od popova,možda baš i Perić, kovčeg sa tijelom zločinca nazvao „kivot“. Može biti bogami-kivot Ratka Mladića.O tempora, o mores.
Izvor: Pobjeda
