Policijski apel građanima da ostanu u kućama dok je osumnjičeni za trostruko ubistvo u Danilovgradu naoružan bio u bjekstvu ponovo je otvorio rane Cetinjana koji su u dva masovna masakra, počinjena za dvije godine i četiri mjeseca, izgubili 23 stanovnika. Poziv da ne izlaze za mnoge nije bio samo upozorenje zbog neposredne opasnosti već traumatično prisjećanje na 12. avgust 2022. i 1. januar 2025. godine.
Za Cetinjanku Sandru Đonović noć koja je uslijedila vratila je strah koji je, kako kaže, vezan za najtragičnije dane njenog grada.
– Sinoć se vratio onaj strah koji nikada neću zaboraviti. Strah kada apeluju da ostaneš u kući i zaključaš se, jer ćeš tako biti siguran. A od koga da se zaključamo? Od masovnih ubica, nasilnika i onih kojima je tuđi život ništa? Ili od sistema koji se probudi tek kad bude kasno – pita Đonović.
Ona poručuje da građanima nije potreban život iza zaključanih vrata, već sistem koji će djelovati prije tragedije.
– Potrebne su nam institucije koje će opasnost vidjeti na vrijeme i odgovorni ljudi koji neće okretati glavu. Jer, kada je jedini savjet narodu da se zaključava, onda problem više nije samo u onome ko ubija. Problem je i u sistemu koji je dozvolio da se građanin osjeća sigurnije iza svojih vrata nego na ulici – kazala je Đonović.
Slična pitanja postavlja i Mito Marković, jedan od građana koji su mjesecima protestovali na Kruševom ždrijelu, zahtijevajući odgovore i odgovornost institucija nakon dva masovna ubistva na Cetinju.
– Uzalud smo skapavali na Kruševom ždrijelu. Uzalud smo upozoravali i „urlali“ otvoreno i javno po svim medijima, zborili lično, brk u brk. Govorili smo: ne mora ponovo biti Cetinje, ali desiće se – navodi Marković.
Sa jedne od blokada na Kruševom ždrijelu, FOTO: Privatna arhiva
On podsjeća da, prema ocjeni građana, potpuni odgovori nijesu dobijeni ni o postupanju institucija tokom i poslije ubistava u Medovini, niti nakon tragedije 1. januara 2025. godine.
– Što su institucije uradile da ponovo ne dođe do ovoga? Smijem li napisati da ovo „nije ni blizu“ cetinjskih tragedija? A koliko bi života bilo „malo“ da ne bude blizu? Hoćemo li živote svrstavati u kategoriju brojeva? Izgleda da već jesmo. Svaki čovjek – samo broj – poručio je Marković.
On smatra da nadležni moraju odgovoriti da li je osumnjičeni prije zločina pokazivao nasilno ponašanje, da li je neki raniji incident prijavljen i procesuiran, zbog čega je više dana dolazio na strelište i na koji način mu je omogućeno da koristi oružje.
Riječ je o pitanjima koja u ovom trenutku nijesu dobila zvanične i potpune odgovore. Policija je saopštila da osumnjičeni nije bio evidentiran kao bezbjednosno interesantno lice, da je u Crnoj Gori boravio u više navrata i da se tokom prethodnih dana kretao na području Danilovgrada i Zete.
Marković poručuje da su građani na Kruševom ždrijelu upozoravali upravo zato što nijesu željeli novu tragediju, dok su zauzvrat, kako navodi, dobijali optužbe da blokiraju državu i ugrožavaju svakodnevni život drugih ljudi.
– A đe su sada oni koji su se bunili zbog Kruševa ždrijela i govorili da se ne može prolaziti? Pitaju li danas za ovu dvojicu mladića i ovog čovjeka? Ko im je otvorio put u nepovrat – pita Marković.
I Bajko Stanojević ocjenjuje da sektor bezbjednosti nema upravljanje kakvo je građanima potrebno da bi bili zaštićeni, posebno u situacijama koje se tiču života i smrti.
– Nijesmo vam govorili da će se ponoviti da bismo se tome radovali ili da bismo danas saopštavali kako smo bili u pravu. Govorili smo da ovako više ne smije – poručio je Stanojević.
On podsjeća da su građani poslije Medovine i tragedije od 1. januara tražili istinu, odgovornost i konkretne mjere kako se sličan zločin više nikada ne bi dogodio.
– Umjesto odgovora, dobijali smo uvrede. Iz samog vrha države i sektora bezbjednosti slušali smo da smo plaćeni da blokiramo put, da iza nas stoje mafija i klanovi, da nas finansira Bemaks, da smo politički instruisani i da smo protiv turističke sezone. Građani koji su izašli na ulicu tražeći odgovornost za 23 izgubljena života postali su meta državne propagande i najprizemnijeg omalovažavanja – kazao je Stanojević.
Građani Prijestonice mjesecima protestovali na Kruševom ždrijelu, FOTO: Privatna arhiva
On ističe da poslije još tri ugašena života ne želi da pita: „Jesmo li vam rekli?“, jer cilj blokada i upozorenja nije bio dokazivanje da su građani u pravu, već pokušaj da se spriječi nova tragedija.
– Ponovo pitamo one koji su nas mjesecima vrijeđali: đe su odgovori? Kako je moguće da se ovakve stvari i dalje događaju? Kada ćemo dobiti ozbiljne i potpune odgovore, a ne još jedno saopštenje, nekoliko konferencija za medije i zatvaranje slučaja kao da se radi o paketima, a ne o ljudskim životima – naveo je Stanojević.
Najveći strah građana, dodaje, jeste da će i trostruko ubistvo u Danilovgradu, nakon nekoliko dana medijske pažnje, biti svedeno na broj žrtava i policijski izvještaj.
– Ne tražimo osvetu, medalje, izvinjenje niti da nam neko prizna da smo bili u pravu. Tražimo ono što tražimo od 12. avgusta i Medovine do danas: istinu, odgovornost i sistem koji će zaštititi građane prije nego što bude kasno. Onima koji su nas nazivali svakakvim imenima, pa i neprijateljima države, poručujemo: ni danas vam ne vjerujemo – s razlogom – zaključio je Stanojević.
Trostruko ubistvo u Danilovgradu tako je, osim tuge zbog tri izgubljena života, ponovo otvorilo pitanja kontrole pristupa oružju, prepoznavanja rizičnog ponašanja, razmjene informacija i sposobnosti institucija da reaguju prije nego što se zločin dogodi.
Za Cetinjane, koji još čekaju potpune odgovore o tragedijama na Medovini i kafani „Velestovo“, policijski poziv da ostanu iza zaključanih vrata bio je više od upozorenja. Bio je bolan podsjetnik da se strah vraća mnogo brže nego povjerenje u sistem.
Budite prvi i ostavite komentar