Malo Pero, za koju je filmski magazin "Holivud reporter" prenio da je preminula u svojoj kući u Kaliforniji okružena svojim najbližima, postala je poznata kada je njen prijatelj Brando bojkotovao 45. dodjelu Oskara u znak protesta zbog stereotipa u prikazivanju američkih starosjedilaca Indijanaca na filmu i televiziji.

Izašavši na binu u tradicionalnoj indijanskoj kožnoj haljini i mokasinama da u njegovo ime odbije Oskara - koji je Brandu dodijeljen za ulogu Vita Korleonea u filmu "Kum" - održala je snažan govor o toj temi i skrenula pažnju na protest kod Ranjenog koljena u Južnoj Dakoti, zbog lošeg položaja američkih Indijanaca.

Rekla je da je Brando napisao "veoma dugačak govor", ali da je bila vremenski ograničena na kratak komentar. Producent Hauard Koh je navodno upozorio Malo Pero, koja je tada imala 26 godina, da će biti uhapšena ako bude govorila duže od jednog minuta.

Publika na ceremoniji joj je zviždala, a filmska industrija je bojkotovala decenijama poslije toga.

- Govorila sam iz srca - rekla je za agenciju Asošijeted pres poslije dodjele Oskara.

- Te riječi su bile napisane krvlju, možda mojom krvlju. Osjećala sam se kao Hrist koji nosi teret krsta na ramenu - opisala je ona.

Ove godine, Malo pero, koja je bolovala od raka dojke, dobila je pismo sa zakašnjelim izvinjenjem tadašnjeg predsednika filmske akademije Dejvida Rubina, a prošlog mjeseca je Američki muzej filmske umjetnosti održao jedan skup u njenu čast.

- Predstavljala sam glasove svih starosjedilaca, svih starosjedilačkih naroda, jer nikada do tada nisu čuli naš glas na takav način - rekla je sjećajući se događaja iz 1973. godine.

Izvor: Rojters/AP/VOA