S obzirom na to da Novović odbija da se povinuje Abazovićevom političkim zahtjevima, premijer je svoje insistiranje "preselio“ na adresu V.D. Vrhovne državne tužiteljke Maje Jovanović koja, prema Abazovićevoj zamisli, treba da objasni Novoviću zašto ova hapšenja treba obaviti što prije. Za sad ni to ne daje očekivane rezultate, pa će premijer morati ili da se strpi ili da potpuno odustane od političkog pritiska na SDT.

Predsjedniku Vlade Crne Gore Dritanu Abazoviću su hitno potrebna iscenirana hapšenja kako bi ponovio svoju tezu da kriza koja potresa 43. Vladu nakon uskraćivanja podrške od strane Demokratske partije socijalista nije posledica odluke o usvjajanja Ugovora sa Crkvom Srbije, već navodnog straha suočavanja sa borbom protiv organizovanog kriminala i korupcije.

Takođe, Abazović pokušava da na ovaj način povrati podršku međunarodnih partnera koji su podržali njegovu manjinsku Vladu, jer je prebacivanjem fokusa rada Vlade sa pregovora Crne Gore i EU na potpisivanje ugovora sa SPC izgubio njihovo povjerenje.

Zato želi da SDT odradi posao za njega i isporuči mu „ulov“, koji bi on potom predstavio kao svoj rezultat i pokušao da produži život svojoj manjinskoj Vladi. To je, inače, Abazovićeva praksa još od izbora za potpredsjednika Vlade Zdravka Krivokapića, čije je prve mjesece rada obilježilo upravo Abazovićevo spektakularno najavljivanje hapšenja na društvenim mrežama i korišćenje rada tužilaca i policije za lični marketing. Nažalost, gotovo ništa od onoga što je Abazović slavodobitno najavljivao kao „završni udarac kriminalu i korupciji“ nije rezultiralo sudskim procesima i presudama, već je u većini slučajeva bila riječ o osnovnim saslušanjima i puštanjima na slobodu. Za skoro dvije godine otkad je na vlasti, Abazović u oblasti pravosuđa nije uspio da izdejstvuje čak ni isporučivanje Crnoj Gori iz Srbije pravosnažno osuđenog Svetozara Marovića.