"Međutim, sa druge strane imamo očigledno vrlo ozbiljnu prepreku koja je oličena u turskom predsjedniku Redžepu Tajipu Erdoganu i njegovom poimanju turskih interesa, partikularnih interesa koje je stavio u prvi plan a vezani su za više oblasti. Prva oblast je oblast zaštite ljudskih prava i podrške koju Švedska i Finska daju određenim političkim grupacijama unutar Turske i van nje", objašnjava Radulović.

Prema njegovim riječima, radi se o frakcijama bliskim Kurdima, čiji su predstavnici utočište našli u Švedskoj i dijelom Finskoj.

"Te dvije zemlje finansijski potpomažu određene političke ali i vojne strukture manjina, prije svega kurdske manjine unutar i van Turske. To je ono što ne odgovara Erdoganu, koji na ove grupe gleda kao terorističke organizacije koje urušavaju stabilnost i interese Turske", kazao je Radulović.

Osim toga, prema njegovim riječima, turski predsjednik insistiraće i na regulisanju svog prava izvoza oružja.

"To je možda još značajniji interes koji on želi da stavi na prvo mjesto, jer je trgovina oružjem jedna od značajnih stavki u usponu kada je u pitanju ekonomija Turske koja je u velikim problemima, a Erdogan vidi trgovinu i proizvodnju oružja kao jedan vid izlaza iz tih ekonomskih problema. To je set interesa koje on želi da ostvari  širem globalnom, kako bilateralnom tako i multilateralnom planu, a iza toga je njegov najveći interes, a to je da ponovo uspostavi dobre odnose sa Amerikom i eventualno možda oživi neke zajedničke projekte. I to najprije one vezane za prtoizvodnju oružja i problem proizvodnje F35 aviona", smatra Radulović.

Kako kaže, riječ je o cijelom nizu aspekata saradnje sa SAD-om koje su do sada bile zamrznute zbog loših odnosa između dvije zemlje. 

"To su neki interesi koje Erdogan želi da unaprijedi, a na račun njegovog eventualnog pristanka za ulazak Švedske i Finske u NATO. Ta vrsta pogodbe će stvoriti određeni vremenski vakuum, ali se očekuje da u neko dogledno vrijeme neki od tih zahtjeva i interesa budu usvojeni. Sigurno je da će biti pomaka u ostvarivanju njegovih interesa, i da će određeni subjekti, najprije SAD napraviti nekoliko koraka njemu da bi došli do krajnjeg, pozitivnog glasa", smatra Radulović. 

Na izjave hrvatskog predsjednika gleda kao na pokušaj političkog egzibicionizma. 

"Što se tiče Hrvatske, siguran sam da će vlada te zemlje bez ikakvih ograničenja ili uslovljavanja dati podršku Švedske i Finske i da je ono što Milanović radi samo vrsta političkog egzibicionizma", kazao je Radulović. 

Govoreći o Crnoj Gori, kazao je da će naša zemlja podržati članstvo ove dvije zemlje u NATO-u.

"Državni organi su u tom smislu već dali konkretne i pozitivne izjave, i ja se nadam da ćemo uskoro imati konkretne poteze državnih institucija", poručio je Radulović.

On objašnjava da je učlanjenje ovih baltičkih zemalja bilo teško zamislivo do prije pola godine, jer su one imale veoma specifičan položaj u odnosu i na NATO i na Rusiju.

"Švedska i Finska predstavljale su jednu vrstu balansa i jednu vrstu tampon zone gdje su ove zemlje imale specifičnu vrstu bezbjednosne pozicije prema Rusiji. To se najbolje ogleda u pojmu finlandizacija, dakle gdje je ipak ta vrsta resentimenta prema Rusiji bila apsorbovana apstiniranjem od bilo kakvih značajnijih aktivnosti vezanih za članstvo u NATO. Međutim, Rusija i Putin su krivci za ovakvu narušenu ravnotežu i za pojačan strah svih građana, političkih i vojnih struktura ove dvije zemlje,  po bezbjednost i sigurnost i moguće agresivno djelovanje Rusije prema njima", naveo je Radulović.

On je kazao da su Švedska i Finska postale svjesne da im kolektivna bezbjednost daje veći stepen sigurnosti.

"Očigledno da su oni svjeni da je ipak kolektivna bezbjednost u NATO nešto što im daje veći stepen sigurnosti i bezbjednosti i da su odustali od tog koncepta finlandizacije, koji je od Drugog svjetskog rata bio prisutan sve do sada u aktivnostima i određivanju bezbjednosne pozicije ove dvije zemlje", zaključio je Radulović u razgovoru za Portal RTCG.