"Ovde stojim ponizno kao gradonačelnik, kako bih odao počast nevinim žrtvama, nevino ubijenoj porodici Zec. Svi znamo šta se dogodilo prije 30 godina, svi znamo ko su počinitelji i znamo da niko za to nije odgovarao. Tragično je da u posljednjih 30 godina gradonačelnik nije komemorirao ovaj zločin i da se na taj način pušta da ovakvi zločini padaju u zaborav“, rekao je gradonačelnik Zagreba Tomislav Tomašević.

"Želim da živim u gradu gde je zločin zločin, bez obzira ko je počinilac. Ovdje sam jer smjatram da ovakvi zločini ne smiju pasti u zaborav. Želim da živim u gradu i Zagreb će biti grad u kome se svako ko tu živi osjeća kao da je u svom domu, gdje nema diskriminacije po bilo kojoj osnovi. Ovde sam i kao zalog bolje budućnosti – da će u Zagrebu svako imati mjesta i prava. To je Zagreb u koji vjerujem i grad kakav će Zagreb biti“, poručio je Tomašević.

Na komemoraciji je govorio i predsjednik Srpskog narodnog vijeća Milorad Pupovac.

Porodica Zec je postala simbol stradanja nevinih ljudi u gradovima u kojima nije bilo rata, rekao je Pupovac.

"Taj simbol je toliko jak da će probuditi saosjećanje građana Zagreba i drugih mjesta sa svim drugim nevinim žrtvama“, rekao je Pupovac.

"Vjera da ljudi mogu u ratu živjeti zajedno – to je snažna poruka“, rekao je, između ostalog, Pupovac.

Uz umjetnički program, koji je uključivao čitanje poezije i svjetlosnu instalaciju sjećanja, održani su i kratki govori te su položene ruže na mjestu zločina, na kome još, i 30 godina kasnije, ne postoji obilježje na ubistvo.

Jedno od najsramotnijih poglavlja novije hrvatske istorije

Ubistvo porodice Zec jedno je od najsramotnijih poglavlja novije hrvatske istorije. Počinioci su bili pripadnici specijalnih policijskih struktura, koji su oslobođeni zbog proceduralnih grešaka.

Isplata jednokratne novčane pomoći Dušanu i Gordani Zec 30. aprila 2004. ostala je jedini čin podrške preživjelima od strane Hrvatske. Uprkos građanskim inicijativama i pozorišnoj predstavi Olivera Frljića, ni danas nema spomenika na mjestima pogubljenja na Trešnjevci i na Sljemenu.

U noći 7. decembra 1991, na zagrebačkoj Trešnjevci, pripadnici Merčepove jedinice upali su u dom zagrebačke porodice Zec, porodica je već spavala. Hapšenje oca porodice Zec, Mihajla, sasvim je brzo postalo javna likvidacija, a potom i otmica dvije svjedokinje ubistva – njegove supruge Marije Zec i njihove dvanaestogodišnje kćerke Aleksandre, probuđene nasiljem iz sna.

Munib Suljić, Siniša Rimac, Igor Mikola, Nebojša Hodak, Snježana Živanović, u narednim su satima majku i kćerku su kombijem odveli do planinarskog doma Adolfovac na Sljemenu, gdje su, kao pripadnici MUP-a, bili stacionirani, te su ih potom obije likvidirali.