Mnogi kažu da je vodio „boemski život" i da je odatle dobijao inspiraciju za muziku uz koju se „puštaju suze i razbijaju čaše". Muzički kritičar Petar Popović navodi da je on iznosio život ispred onih koji su ga voljeli i slušali.

„Stvorio je sopstveni žanr. On je šansonjer drugačijeg tipa, kakav prije njega nije postojao na ovom prostoru", kaže on za BBC na srpskom.

Više od trideset godina stvarao je melodije i tekstove. Izdao je 11 albuma, a nedavno je u bioskopima počelo prikazivanje filma Toma o njegovom životu i karijeri. Umro je u 53. godini, 30. septembra 1991, posle dugogodišnje borbe sa rakom prostate. Međutim, njegove pjesme nisu prestale da se slušaju posle smrti.

Ostao je upamćen po rečenici: „Pjesme ne pišu srećni ljudi".

 

'Kralj kafana i srpski Elvis'

Volio je i patio, uživao u alkoholu i kocki, a provodio dane i noći u kafani. Pjevač šabačkog orkestra Čarolije Trivko Maksimović smatra da su se iz te patnje i takvog života rađale njegove pjesme.

„One sada ne nastaju zato što više niko ne živi takvim boemskim životom - one ne dolaze tek tako. On je živio iz noći u noć i trošio sve što je zarađivao", navodi Maksimović koji se pjevanjem bavi više od 30 godina.

Zdravković je za sebe govorio da je malo otkačen i da jedino muzika može da ga ispuni.

„Od nje živim i za nju živim. Ima, doduše, ljudi koji smatraju da sam budala bez para i pijanac, ali u suštini i to je dio onog što jesam", rekao je on.

 

'Ne pitaju koliko košta'

Za svirače u kafanama i restoranima veče teško može da prođe ako ih neki gost ne zakiti novčanicama uz muzičku želju: „Dajte neku od Tome". Zbog toga su Tomine pjesme, ipak, nešto posebno za Zorana Šćepanovića, programera iz Beograda koji uživa u kafanskom ambijentu.

Prijatelji ga zovu džuboks jer gotovo da nema pjesme čije stihove ne zna.

„Toma je jedan od najvećih pjesnika među tekstopiscima narodne muzike, ima stvarno nekoliko stihova koji pogađaju dušu. Volim ga jer njegov život opisuje niz nesrećnih ljubavi sa čime se poistovjećujem", kaže on za BBC na srpskom.

 

Od Pečenjevca do Doma sindikata

Karijeru je započeo u malim kafanama, a završio je rasprodatim koncertima i punim halama. U Leskovac, grad na jugu Srbije, preselio se sa 18 godina iz sela Pečenjevce u namjeri da se okuša kao pjevač. Prekretnicu u karijeri je napravilo poznanstvo sa koleginicom Silvanom Armenulić - zahvaljujući njoj, on je 1958. godine počeo da nastupa.

Pjevao je u kafanama u širom bivše Jugoslavije - u Leskovcu, Nišu, Beogradu, Tuzli i Budvi, a prvu ploču izdao je 1971. godine. Tek 11 godina kasnije održao je prvi koncert u Domu sindikata, a u međuvremenu je boravio u Americi i Kanadi.

Ženio se četiri puta i dobio dvoje dece, ćerku i sina.

Pjevačica narodne muzike Lepa Lukić putovala je sa Tomom Zdravkovićem i drugim pjevačima u okviru turneja Beogradske estrade. Družili su se i u nekadašnjoj beogradskoj kafani Šumatovac u kojoj su se sastajali pjevači, dolazili poslodavci i ugovarali poslovi. Opisuje ga kao dobrog kolegu i sjeća se da su ga svi voljeli.

„Imao je sopstvene bubice, kao i svi mi, ali to je bilo prolazno. Čak i kada se razbolio, kad je bilo najteže, nije prestajao da pjeva", kaže ona za BBC na srpskom.

Prisjeća se da je samo govorio: „Jednom se umire, svakom je određeno kad će da ode sa ovog svijeta". Ipak, kaže da se njegova muzika danas sluša isto kao i kada je bio živ.

„To je pravi pjevač, ušao je u istoriju i ostavio veliko nasleđe", ocjenjuje Lukić.

Dokaz za to jesu mlađe generacije koje trideset godina kasnije u kafanama naručuju njegove pjesme.

Pjevač Trivko Maksimović kaže da to znači da je ono što je on stvorio vrijedno - u suprotnom bi se zaboravilo posle godinu dana.

„Ne bi se ni tražilo, ni pominjalo", pokazuje njegovo iskustvo sa posjetiocima kafana.

Koliko je dubok trag ostavio ovaj pjevač pokazuje činjenica da je tokom turneje Oproštajni koncerti Tome Zdravkovića, 1987. godine, Dom sindikata bio pun 20 dana za redom.

Reditelj Dragan Bjelogrlić pretočio je njegov život na platno, a reakcije publike ne prestaju kako je počelo prikazivanje filma 15. septembra. Uz pakovanje maramica koje mnogi preporučuju da se ponese u bioskop, neki savjetuju i rakiju kako bi „duša preživjela".

Film je samo u prvoj nedjelji prikazivanja pogledalo više od 100.000 gledalaca, saopštila je Sine medija. Svjetsku premijeru je imao na 27. Sarajevo film festivalu 20. avgusta.

 

Tamara Dragičević kao Silvana i Milan Marić kao Toma

Na Filmskim susretima u Nišu, glumcima Milanu Mariću koji je tumačio lik Tome i Tamari Dragičević koja je igrala Silvanu Armenulić pripale su glavne glumačke nagrade. Marić je u intervjuu za Al Džaziru naveo da je istražujući Tomin život prilikom spremanja za ulogu shvatio da je Toma „neuhvatljiv".

„O njemu slušate totalno različite priče i te kontradiktornosti su meni bile zanimljive, zapravo to jeste negdje Toma. Mislim da je i sebi bio neuhvatljiv i da je zbog toga toliko intrigantan", naveo je on.

Tako je i za list Danas izjavio da je Toma možda baš u tim tekstovima koje je pisao bio najiskreniji i dao najviše od sebe.

„Jer sve drugo kad se bavite javnim poslom je manje-više poza i on je živio takav život - boemski. Gdje su ti svi prijatelji do šest ujutru, a posle toga dalje ideš sam", naveo je.

Dodaje da mu je „taj neki čudan mrak" koji Toma ima u pjesmama bio znak da je to put u kome će on, kao glumac, pronaći suštinu njegovog lika.

Sam Toma se pojavio na filmu tri puta, u pitanju su Kako je propao rokenrol (1989), Bolje od bekstva (1990) i Balkan ekspres (1983).

 

'Satkan od emocije'

Osim filma, kao sjećanje na Tomu Zdravkovića ostaju spomenik u Leskovcu podignut 2011. godine, ali i restoran „Tomine priče" i spomen česma u Pečenjevcu.

Kolege sa kojima je provodio vrijeme za njega kažu da je bio i ostao poseban.

Njegov veliki prijatelj Kemal Monteno, koji je preminuo 2015, za Tomu je govorio da je bio „satkan od emocije".

„Njegova pjesma krene iz pete, pa prolazi kroz stomak, kroz srce i dušu, i na kraju izlazi kroz glas i emociju - ljudi to osjete. Nismo se družili kao pjevači, iz interesa, već kao prijatelji. Sa njim mi je bilo lijepo i kad pjevam i kad pijem, kad plačemo i kad se smijemo", naveo je.

Monteno je za Tomu napisao jednu od njegovih najpoznatijih numera 'Pjesme moje' gde je poređao sve Tomine hitove u jedan refren.

 

 

Toma Zdravković je za sobom ostavio pjesme kao što su Umoran sam od života, Prokleta nedjelja, Danka, Dva smo svijeta različita, Dotak'o sam dno života, Svirajte noćas samo za nju, Za Ljiljanu.

BBC