On je naveo da problem nestašice hormonske terapije pokušavaju da riješe još od 2018. godine, bez adekvatnog odgovora institucija.

“Važno je napomenuti da se i estradiol i testosteron nalaze na Pozitivnoj listi ljekova, te da spadaju u zdravstvenu zaštitu pokrivenu zdravstvenim osiguranjem, koje svi građani i građanke kroz poreze i doprinose plaćaju”, istakao je Ulićević.

Ukazao je da su posljedice kontinuiranog nerješavanja tog problema brojne i da se građani i građanke kojima je potrebna hormonska terapija i trans osobe koje moraju cijelog života da je koriste, suočavaju sa narušenim psihičkim i fizičkim zdravljem.

“Meni, koji sam bio prinuđen da prođem sterilizaciju kako bih promijenio oznaku pola u dokumentima, jer još uvjek ne možemo da uživamo pravo na samoodređenje, garantovano Ustavom, ali i presudama Evropskog suda za ljudska prava, ovakva situacija direktno može ugroziti život, ukoliko ne budem u mogućnosti da nastavim sa kupovinom hormona (koji su poskupili i do 300 odsto), a i mnoge druge trans osobe koje znam, doživljavaju izrazite zdravstvene probleme”, kazao je Ulićević.

Pojasnio je da za sve koji su na hormonskoj terapiji, svaki prekid uzimanja, dovodi do jakih fluktuacija u hormonskom statusu, što uzrokuje brojne zdravstvene probleme, a utiče i na mentalno zdravlje.

“Istraživanja pokazuju da je i do 40 odsto trans osoba nekad razmišljalo o suicidu. Ovo su alarmantne brojke. Hormonska terapija utiče i na to kako izgledamo, odnosno čini da nam tijela izgledaju više u skladu sa onim kako se osjećamo. Dodatno, izgled koji je više u skladu sa našim identitetom, štiti nas i od nasilja, koje često nastupa onda kad je naša transrodnost na neki način vidljiva”, jasan je Ulićević.

Kazao je da iz Ministarstva zdravlja još nisu dobili odgovor na zahtjev koji su poslali u maju, da problem nestašice horomonske terapije bude riješen.

“Dodatno, uprkos našim naporima da u javnom prostoru skrenemo pažnju na ovaj problem, institucije i dalje ćute. Osim Ministarstvu zdravlja, godinama smo se obraćali Domu zdravlja Podgorica i Montefarmu, međutim u svakom obraćanju bili smo usmjereni na nadležno ministarstvo, od kojeg i očekujemo korake ka rješavanju ovog problema. Takođe, obraćali smo se i Zaštitniku ljudskih prava i sloboda, koji je po našim saznanjima uputio urgenciju Ministarstvu zdravlja, međutim, takođe bez odgovora”, naveo je Ulićević.

Hormoni se, kako je rekao, trenutno nabavljaju na crnom tržištu drugih zemalja, što ih, kako je dodao, čini izrazito skupim, a i potencijalno ugrožavajućim za zdravlje, jer ne postoji kontrolni mehanizam koji može regulisati sigurnost ljekova na crnom tržištu.

“Kontinuirani izostanak ikakvih napora da se riješi ovo pitanje, koje je de facto moguće riješiti samim postojanjem institucionalne volje i proaktivnim radom, predstavlja sistemsko i institucionalno nasilje. Nijesu nam potrebne deklarativne poruke podrške LGBTI osobama. Poslije svih ovih godina aktivizma, potreban nam je aktivan rad na kreiranju uslova za uživanje osnovnih ljudskih prava koja svima nama jednako pripadaju”, poručio je Ulićević.

Kazao je da zahtijevaju od Ministarstva zdravlja da počne rješavanje problema nestašice hormonske terapije estradiolom i testosteronom, i da omogući građankama i građanima prava koja im omogućava Zakon o zdravstvenoj zaštiti i Ustav Crne Gore.

“Uz puno poštovanje obima posla koju nadležno ministarstvo ima usljed situacije izazvane pandemijom, podsjetio bih da su svi građani i građanke jednako važni. Pravo na zdravlje je naše osnovno ljudsko pravo, a ne privilegija”, jasan je Ulićević.