˝Evropska unija danas ne može da obaveže nikoga na bilo šta. Svaka odluka o bilo čemu mora da bude izglasana saglasnošću svih članica Unije. Samo jedna država, pa i ona najmanja, svojim vetom može da blokira sve. Preporuke, rezolucije, deklaracije, pa i same konsenzusom donijete odluke, ne moraju da se poštuju. Nema odgovarajućih sankcija za neposlušne članice, za režime i firere koji krše i temeljne vrijednosti Unije, nema sankcija za one koji su, tobože, za članstvo u EU, a njihovi „briselski“ vozovi se kreću ka Moskvi, Pekingu, Minsku, Teheranu…˝ poručuje Drašković i nadovezuje se:

˝Žmuriti i ne talasati! Ovo je strategija briselske administracije. Kao da duh Nevila Čemberlena iz tridesetih prošlog vijeka kormilari Evropskom unijom. Appeasement! Popuštati diktatorima, pa ih i pomagati, radi očuvanja mira. Stabilokratija je sadašnje ime sadašnjim Čemberlenima. Izbjegavati sve što može da izazove buru. Briselske pregovore između Srbije i Kosova dodatno čini iluzornim i blokada Savjeta bezbijednosti Ujedinjenih nacija. Sve da čudom nekim, pregovarači iz Beograda i Prištine potpišu traženi sporazum, njega mora da potvrdi i Savjet bezbednosti UN, a to svojim vetom može da spriječi bilo koja od pet stalnih članica Savjeta bezbijednosti.˝

Izvjesno je da normalizaciju odnosa između Srbije i Kosova ne žele da spriječe ni SAD, ni Francuska, ni Britanija, a možda ni Kina, Rusija, nažalost samo Rusija, piše Drašković i nadovezuje se da zamrznuti kosovski sukob uže je oko vrata Srbije, ali su za taj konopac privezani svi sadašnji planovi Putinove Moskve u njenom prodoru u takozvani „srpski svet“ na Balkanu.

˝Dvadeset i šest je godina od Dejtonskog mirovnog sporazuma, kojim je prekinut rat u BiH, i dvadeset i jedna godina od kumanovske kapitulacije Miloševićevog režima i Rezolucije 1244 Savjeta bezbijednosti UN, kojima je okončan rat na Kosovu. Ne zaboravimo. Mir nije dogovoren u pregovorima, u bilo kakvom dijalogu zaraćenih strana. Mir je nametnut. I nametnuli su ga Amerika i NATO alijansa.˝ poručio je Vuk i podsjetio da:

˝Sudbina silom postignutog mira prepuštena je Evropskoj uniji, njenim najboljim namjerama, donacijama, fondovima. Bez štapa, sa mnogo šargarepe, izrežiranim pohvalama i stidljivim prekorima, Brisel je dvije decenije nastojao da evropeizuje i civilizuje i dalje u rat i mržnju zagledana plemena u srcu Balkana.˝

On tvrdi i da je rezultat porazan, Srbija, BiH i Kosovo su, mentalno, u ratnim devedesetim. U devedesetim je i Hrvatska, bez obzira na njeno članstvo i u EU i u NATO alijansi. Ruska agentura, popovi srpske crkve i sve bučniji ideolozi ujedinjenja „srpskog sveta“ u devedesete su sunovratili i Crnu Goru pa napominje da I u Vašingtonu, i u Berlinu, i u Parizu, i u Londonu, dominiraju i razočarenje i umor od Balkana. Strpljenje je pri kraju. Nameću se, kao nužna, nametnuta riješenja. Zakonom o kažnjivosti poricanja genocida u Srebrenici i veličanje ratnih zločinaca, Valentin Incko najavljuje radikalni balkanski kurs Zapada, bez obaziranja na gunđanja iz Pekinga i Moskve, Dodikove prijetnje otcepljenjem Republike Srpske, antizapadnu i medijsku i političku pomamu u Srbiji. Ko neće milom, moraće silom, zaključio je Drašković.

Vuk napominje da je Svijet ponovo pred lomovima, i regionalnim i globalnim, sličnim onima iz vremena pada Berlinskog zida. Neizbježan je sukob trojne alijanse SAD-NATO-EU sa imperijalnim ambicijama komunističkog režima u Pekingu i antizapadnim malignim uticajem staljinističkih nostalgičara i jastrebova u Kremlju.

˝Ta Rusija je protivnik, ali ne i strateški neprijatelj. Odustajanje američkog predsjednika Bajdena od blokade ruskog gasovoda Severni tok, najava je raznih dogovora. Ustupak za ustupak. Krim za Kosovo. Vladimir Putin to traži odavno.˝ poručio je Drašković i napomenuo da: 

“Srpski svet” je moskovski žeton za trgovinu. Beogradski ideolozi tog projekta Velike Srbije unaprijed su žrtvovani taoci jedne opasne iluzije. Opasne i po Srbiju i po cio srpski narod u državama na ruševinama Jugoslavije  -piše Vuk Drašković.

Cdm