Kako je istakao, brutalni zločini u Pivi i Velici tokom Drugog svjetskog rata, kada su nacifašističke formacije na prostoru Pive, početkom juna 1943. godine monstruozno ubile oko 1.290 civila, među kojima oko 550 djece, a u Velici, 28. jula 1944. godine, oko 550 civila, uključujući djecu i stare, spadaju među najteže i najveće zločine ikada počinjene na teritoriji Crne Gore.
"Kao takvi, treba da budu adekvatno i tretirani. Da bismo se na kvalitetan način suočili sa prošlošću više pažnje treba posvetiti obrazovanju, pogotovo novih naraštaja. Nedopustivo je da se zločini u Pivi i Velici ne spominju u udžbenicima istorije za osnovne i srednje škole. Ovakve strahote ne smiju biti zaboravljene, utoliko prije jer su sve istorijske činjenice i radnje koje okružuju ove događaje – uglavnom poznate”.
Mikić napominje da se radi o izuzetno osjetljivim i bolnim temama i da zbog toga svi imamo obavezu da, kada ih pokrećemo, razmišljamo o posljedicama.
"O pravnim kvalifikacijama treba da odlučuju sudske instance. Žrtve zločina u Pivi i Velici, kao i njihove porodice zaslužuju pravdu, ali se ona ne može postići tek jednom rezolucijom. Neophodno je da obrazovni sistem odigra svoju ulogu u očuvanju sjećanja na njihove patnje. Važno je da kroz konkretno djelovanje, koje ne smije biti isključivo političko – kroz rezolucije i slično, pošaljemo poruku da se ovakve tragedije ne smiju više nikada i nikome dogoditi”.
Izvršni direktor URE kaže da je jedan od najvećih problema koji prati naš region negiranje žrtava drugih naroda i stavljanje u prvi plan žrtava vlastitog.
"Istinskog suočavanja sa prošlošću ne može biti ukoliko se ne poštuju činjenice i dostojanstvo svih žrtava ratova. To je jedini način da prevaziđemo podjele i ostavimo bolne teme iza nas”, zaključio je Mikić.
Komentari