„Pacijent je dobro, pušten je kući. Očekujemo da će se vrlo brzo vratiti uobičajenom životu. On nam se javio zbog otoka u predjelu gornje vilice. Nije ga ništa boljelo, ali smo uzeli uzorak za biopsiju i dokazali da se radi o jednom od najzloćudnijih tumora – osteosarkomu“, navodi docent dr Drago Jelovac, specijalista maksiofacijalne hirurgije.

Kako je objasnio, radi se o mikrovaskularnoj transplantaciji tkiva, koja predstavlja jedan od najsloženijih zahvata u medicini.

„Prvo mora da se ukloni tumor i pripreme takozvani primajući krvni sudovi za prihvatanje tog transplantata. Zatim se uzima transplantat, u ovom slučaju deo lopatice sa mišićima i krvnim sudovima, koji su jako mali, prečnika manjeg od jednog milimetra“, objašnjava Jelovac.

Operacija je u stvari serija velikog broja zahvata, od kojih svaki zahtijeva uspješno urađen prethodni.

„Mi smo dodali jedan nivo u ovakvu operaciju. Ubacili smo implantat u predio lopatica, što smo prethodno simulirali preciznim 3D modjelovanjem i odredili gdje tačno treba da se ugradi kako bi pacijent mogao što prije da počne rehabilitaciju i vrati funkciju usne duplje – žvaće, govori, diše“, ističe specijalista maksiofacijalne hirurgije.

Jelovac navodi i da će se lopatica pacijenta, koja je uzeta kao materijal za rekonstrukciju vilice, oporaviti i srasti, a doktori očekuju da će se on vrlo brzo vratiti normalnim aktivnostima.

„Imali smo primjer petnaestogodišnjaka kojem smo radili rekonstrukciju donje vilice. Uzeli smo dio kosti kuka. Posle dva mjeseca je igrao fudbal i vozio bicikl“, kaže Jelovac.

Čitava operacija trajala je 15 časova uz čitav tim doktora i medicinskog osoblja, ali su se prethodno za nju pripremali stotinama sati.