Prvostepenu presudu je 13. februara izrekao sudija Višeg suda u Podgorici Dragoje Jović.

Obrazloženje

Pavićević je za stvaranje kriminalne organizacije dobio tri, a za saučesništvo u teškom ubistvu Đurića 15 godina zatvora. Za ista djela, Trbo je dobio tri i trinaest godina robije.

Prema navodima prvostepene presude, tokom postupka je dokazano da su Pavićević i Trbo, po uputstvima za sada neidentifikovanih članova kriminalne organizacije, sa umišljajem bitno doprinijeli ubistvu Dalibora Đurića.

Stav krivičnog vijeća sudije Jovića potvrdio je i Apelacioni sud navodeći da je ,,na osnovu informaciono tehničkog, balističkog, hemijskog vještačenja, kao i sadržine drugih dokaza pravilno utvrđeno postojanje očigledne povezanosti između mjesta sa kojeg je ubica ispalio projektil prema Daliboru Đuriću, sredstava koja su korišćena za izvršenje krivičnog djela i mjesta na kojem su optuženi Pavićević i Trbo zapalili automobil "škodu oktaviu“ koju su koristile ubice“, prenosi portal Pobjeda.

"Pavićević i Trbo, kako to pravilno zaključuje prvostepeni sud, nijesu u potpunosti uspjeli da unište vatreno oružje iz kojeg je ispaljen projektil u Đurića, kao i druge predmete koji su služili u tu svrhu. Preko nalaza vještaka uspostavljena je veza između ostatatka smrtonosnog projektila pronađenog na mjestu ubistva Đurića i ostataka vatrenog oružja i drugih predmeta pronađenih u zapaljenoj "škodi oktaviji“, navodi se u obrazloženju Apelacionog suda.

Sudije Apelacionog suda prihvatile su i stav prvostepenog suda da su neosnovani navodi optuženih o vremenu dolaska i zadržavanja u Podgorici, o stvarnim razlozima odlaska u Rsojeviće, zatim sadržina poslatih i primljenih poruka, vrijeme gašenja telefona, iščekivanje dogovorenog znaka u kafani "Sweat Heart“, nošenje sredstava za razbijanje stakla na "škodi oktaviji“, postavljanje hepo kocki i paljenje vozila, zadržavanje od četri, pet sati na nepoznatom mjestu nakon napuštanja kuće strica optuženog Pavićevića, oslobađanja tragova na tom putu koji je očigledno izabran kako bi se izbjegle policijske blokade.

"Sve upućuje na jedini mogući zaključak, da su optuženi Trbo i Pavićević, na način i vrijeme predstavljeno u izreci prvostepene presude bitno doprinijeli ubistvu Đurića koji se nalazio na izdržavanju zatvorske kazne", navodi se u obrazloženju Apelacionog suda.

Presuda

Pavićević i Trbo su, prema navodima presude, po prethodnom dogovoru automobilom "golf IV“ sa budvanskim tablicama, iz Kotora došli u Podgoricu i isključili mobilne telefone kako se ne bi moglo utvrditi njihovo dalje kretanje ka Rogamima. U Rogamima su obišli mjesto gdje će kasnije prema kriminalnom planu zapaliti „škodu oktaviju“ i dokaze o ubistvu Dalibora Đurića koji su se nalazili u automobilu.

Pošto su osmotrili mjesto na kom je trebalo zapaliti vozilo, Pavićević i Trbo su se uputili ka Danilovgradu, gdje su, kako se navodi, po unaprijed pripremljenom planu sačekali da za sada neidentifikovana osoba, na podmukao način ubije Đurića koji se nalazio u spuškom zatvoru na izdržavanju zatvorske kazne.

Sudija Dragoje Jović je naveo da je saobraćajnim vještačenjem utvrđeno da su optuženi kada su izašli iz danilovgradskog lokala "Sweet heart“ u 18.25 časova do aktivacije mobilnog telefona u 18.44 časova imali dovoljno vremena da dođu do mjesta gdje je zapaljeno vozilo.

Razotkrio ih je i signal mobilnog telefona u 18.44 časova u zahvatu bazne stanice Spuž C. Nalazili su se na 6,1 kilometar od mjesta gdje su zapalili vozilo, iako su tvrdili da su bili u Rsojevićima, kod srodnika okrivljenog Pavićevića.

Sudija Jović je naveo i da je ubica na uzvišenju, na desnoj strani rijeke Zete, u blizini zidina spuškog zatvora, napravio zasjedu i sačekao da Đurić izađe u šetnju u poluotvorenom odjeljenju, pa je u trenutku dok je oštećeni šetao iz snajperske puške kalibra 7,9 milimetara ispalio jedan projektil kojim je Đuriću nanio prostrjelnu ranu grudnog koša.

Pavićević i Trbo su se po prethodno utvrđenom planu vratili u Rogame gdje su zatekli vozilo i pušku koje je ubica Đurića ostavio nakon ispaljenog hitca.

Optuženi su čekićem razbili zadnje vjetrobransko staklo na vozilu i sipali benzin, ubacili više zapaljenih pakovanja hepo kocki i izazvali požar kako bi uništili sve materijalne dokaze o izvršenom krivičnom djelu i omogućili ubici da nesmetano pobjegne.

Njih dvojica su u završnim riječima negirali djela koja im se optužnicom stavljaju na teret.

Pavićević se zakleo životom maloljetnog sina da nema veze sa organizacijom ubistva Đurića.

Kazao je i da su do njega došle glasine da mu je glava ucijenjena i da mu je porodica u opasnosti.