Roditelji upozoravaju da u trenutku kada se širi epidemija virusa korona, a na pragu je i sezona gripa, djecu sa temperaturom i simptomima prehlade nema ko da pregleda.

Milka Šćepanović, majka dvojice dječaka, ističe za Dan da je žalosno kakav odnos nadležni imaju prema djeci i budućim naraštajima, o čemu najbolje svjedoči podatak da u jednom gradu nemaju pedijatra.

“Imamo jednog pedijatra iz Mojkovca koji tri puta sedmično dolazi u Kolašin. Doktor Zejak dolazi po dva sata, a imamo i jednog ljekara koji nije pedijatar, tako da roditelji djecu ne vode kod njega. Djecu nema ko da liječi. Trebalo je da ostane pedijatar Vukčević koji je bio iz Demokratske partije socijalista i bilo mu je namijenjeno mjesto direktora Doma zdravlja, ali tada nije ta partija bila na vlasti i on je otišao u Podgoricu. Pozivam nadležne u Ministarstvu zdravlja da djeci u Kolašinu obezbijede makar jednog ljekara u prvoj smjeni, jer je moj sin skoro dobio temperaturu i nijesam znala šta da radim i kuda da ga odvedem” ističe Šćepanovićeva, prenosi Dan.

Naglašava da roditelji strahuju hoće li se im se djeca razboljeti jer onda moraju da ih na pregled vode u Bijelo Polje ili Podgoricu.

“Moj mlađi sin je pet dana imao upalu grla i morala sam sama da se mučim i da ga liječim. Dva dana j e imao temperaturu. Šta bi se desilo da je kojim slučajem imao virus koronu i da se stanje pogoršalo ili da nas je sve zarazio. Nije imao ko da ga pregleda i utvrdi o čemu se radi. Kao roditelj moram da reagujem i upozorim da ovdje imamo djecu sa posebnim potrebama koju nemamo gdje da liječimo, djecu koja ne pričaju, djecu sa razvojnim smetnjama, autizmom. Kako da znamo šta im je ako nemamo ljekara? Samo tražimo da nam se obezbijedi pedijatar svakodnevno. Ovdje se daju stanovi i dovode ljekari, ali na djecu niko ne misli. Specijalisti za odrasle dolaze četvrtkom, dok pedijatra moramo bukvalno da hvatamo i nadamo se da nije velik broj bolesne djece, kako bi sve stigao da pregleda za dva sata”, kaže Šćepanovićeva.

Ona navodi da su prava ugrožena posebno djeci sa smetnjama i da osim nedostatka specijalista, dječjih psihijatara, logopeda i defektologa, sada ne mogu da dođu ni do primarne zdravstvene zaštite.

“Imamo veliki jaz između onih koji imaju novca i mogu da plate liječenje svojoj djeci i nas koji moramo da čekamo da nam se djeca pregledaju u domovima zdravlja. Još teže je kada roditelji djece sa smetnjama ne mogu da dobiju adekvatnu stručnu pomoć i liječe djecu kod specijalista u Crnoj Gori, već moraju da izdvajaju ogormna sredstva i vode mališane van granica naše države. To pokazuje da imamo značajan broj slučajeva građana kojima je nedostupna zdravstvena njega”, navodi Šćepanovićeva.