Na dan,15. oktobar, kada su se 1970. godine uzeli razgovarali smo u njihovom porodičnom domu u naselju Loznice.  Veselog pogleda, ozarenog lica pred vratima dočekuju goste i skromno kažu da su izenađeni pažnjom novinara. Pola vijeka ljubavi, kakva je to sreća – pomisliš. I u pravu si. 50 godina znaš da imaš nekog sa kim dijeliš sve, i sreću i zdravlje, i dom a i nedaće koje neminovno nailaze. 50 godina je dosta ali ako ih podijeliš sa nekim duplo su lakše a pritom ako ih dijeliš u ljubavi i punom uvažavanju onda se i ne osjete.

I baš takvi su, Crnovršani, ozareni i zadovoljni, nagradila ih sudbina ljubavlju i pažnjom svojih potomaka.

Putovanje u Dubai odgodila pandemija

Njihova djeca odlučila su da ih iznenade za Zlatnu svadbu. Prešli su stotine kilometara da sa njima proslave ovaj sjajni datum i da im još jednom zahvale za roditeljsku podršku, pažnju i istrajnost.

Ćazim i Vezira imaju šestoro djece, tri sina i tri ćerke. Dva sina i jedna ćerka žive i rade u Švedskoj , jedan sin je u Njemačkoj a dvije ćerke su u Bijelom Polju. U planu je za zlatnu godišnjicu bilo i porodično putovanje u Dubai ali je pandemija pokvarila planove pa je ono odloženo za neko bolje vrijeme. Stoga je zbog aktuelne situacije sinoć organizovana proslava u krugu porodice u Bijelom Polju gdje je bračni par Crnovršanin još jednom ovjekovječio svoju ljubav.

Sa porodicom proslavili Zlatnu svadbu

A Ćazim i Vezira ne negoduju zbog odlaganja putovanja, znaju da je zdravlje najpreče, da se strpljenje isplati i u to nas uvjeravaju i na svoju 50. godišnjicu. Znaju jer su u životu dobro prošli, strpljenjem, ljubavlju i poštovanjem stvarali su porodicu koja im sada višestruko vraća ono što su joj pružili, ljubav u prvom redu.

„Putovanje čeka, ako bude zdravlja i vijeka“, kaže Vezira.

Vezira (69) i Ćazim (74) upoznali se slučajno ali voljeli odlučno i brinuli jedno o drugom namjerno punih pet decenija. Dobili su šestoro djece a sada imaju i 19 unučadi. Dočekali su da im se unuk i unuka žene i udaju pa sad se nadaju praunučadi. Kad pogledaju unazad, nemaju kažu, za čime da žale već samo da zahvale.

"Fino smo prošli u braku i imamo finu djecu,19 unučadi. Fino me gledaju, ja im želim sve najljepše, da žive dugo i da oni dočekaju ne 50 godina braka nego 100",  kaže Ćazim.

Najmlađe unuče ima osam mjeseci a najstariji unuk 25 godina.

Kako da brak opstane i traje?

Šta je recept za dug i skladan brak, pitali smo.

"Ljubav, sreća i razumijevanje. Sloga kuću gradi, mi smo bili složni",  kaže Vezira kod koje vidimo važi ona stara izreka 'triput mjeri jednom sijeci'.

Bez naglih odgovora i komentara kaže da je kao supruga ostajala sama sa djecom, podizala ih i održavala domaćinstvo dok je suprug kao građevinski radnik odlazio trbuhom za kruhom i u preduzeće i van zemlje, u Rusiju, Njemačku.

„Bilo je dosta posla. On je bio po terenu a ja kući. Radili smo, morali smo jedno drugom da pomažemo. Djeca su sad odrasla i skućila se. Snahe su mi isto kao moja djeca, kao da su mi ćerke.“, kaže ponosna majka i svekrva Vezira zadovoljna zbog divnih unučića i ljubavi i pažnje koje snahe pružaju sinovima ali i svekru i svekrvi.

„Što ja imam snahe nema ih Bijelo Polje.Želim im bračnu sreću do kraja života. Mi danas imamo 50 a oni još 50 ako može“, kaže Vezira.

Ćazim i Vezira, buket poklon od snahe, foto: Kodex

Ljubav je, poručuje ona mladima, važna ali uzajamno uvažavanje i razumijevanje su broj jedan.

„Da se slušaju, cijene jedno drugo i da se vole. Tako će opstati brak“, savjetuje ova mudra Bjelopoljka bračne parove ili one koji  to planiraju.

 Priznaje da je možda kao supruga morala dosta da pritrpi ali da je suprug takođe podnio svoj dio tereta budući da je često bio daleko od porodice i doma. Ipak, naglašava, kad se voli, sve se može.

„Kad se dvoje vole ništa ne smeta, ni težak rad“, kaže Vezira. Danas mladi, primjećuje, iako imaju bole uslove i dostupno sve teško se odlučuju na brak ili lako od braka odustaju.

„Jedno drugo ne cijene, ne poštuju. Svako hoće na svoju ruku, niti pita kuda ko ide, ni šta radi... Nema dogovora.“, kaže Vezira poručujući da muž i žena moraju uzajmno da se pomažu.

Kaže i da žene ne trebaju lako odustajati i savjetuje ih  da bude strpljive i posvećene porodici.

 „Prije je poštovanja bilo puno a sad slabo.“ kaže Ćazim.

To što se danas mladi teško odlučuju na brak zbog uslova življenja i nezaposlenosti, nije dobro kaže Vezira.

"Ne treba čekati da se sve stekne jer prolazi vrijeme. U godinama čovjek sam nigdje nije pristao", navodi ona.

„Sve će doći i posao i kuća. Treba ako ima ljubavi da se udaju i žene pa će se sve zajednički lakše riješiti. Mi smo pravili kuću s jedne plate ali smo se slagali i  podržavali i uspjeli smo“, navodi Vezira.

„Ja nisam gledao sve da imam, nego sam se oženio pa smo i ona i ja kućili i sve redom“, dodaje Ćazim

Vezira kaže i da je izuzetno poštovala svojeg svekra i svekrvu.

„Ona je bila pametna i ljuta žena. Ljutina se može trpjeti kad je ispravno. Ona je meni pomagala i pazila i voljela moju djecu i ja sam joj na tome bila zahvalna.“, priča Vezira.

Posle pola vijeka zajedničkog života najzahvalniji su što su imaju zdravu i divnu djecu i unučad  i što su dobrog zdravlja.Jedan sin i ćerka sa djecom su zbog zlatne svadbe roditelja i došli iz Švedske.

Porodica Crnovršanin, foto: Kodex

Voljela bi Vezira kaže da nije bilo odvajanja, jer je dočekivala i supruga a sad dočekuje sinove, ćerke, unučad.

„Ali mora čovjek da ide gdje mu je bolje i da traži svoju sreću. Djecu ne treba sputavati već ih podržavati“, kaže Vezira.

Ljubav roditelja cvjeta sada i u životima djece koja je nesebično šire.. Džemal, srednji sin, koji živi i radi u Švedskoj je i organizator putovanja i proslave iznenađenja, ali i majka cijele porodice, kaže njegova sestra Mirsada.

"Obično kažu da su ćerke pažljivije prema roditeljima. Moja braća su izuzetno brižna i posvećena roditeljima. Moj brat traži da mu svaki drugi dan šaljem sliku majke sa sređenom frizurom a friziranje plati unaprijed", priča Mirsada zahvalna svojim roditeljima na sve što su za njih učinili i što su se i još se toliko vole i paze.

„Nigdje moj otac  nije htio bez majke da ode. Ako neće ona i on odustaje.", kaže Mirsada.

Ističe posvećenost majke koja je sve ulagala u djecu i supruga.

„To smo mi sada prenijeli na svoje porodice. Naši su roditelji bili nama privrženi i sada vidim stvarno da to djeca vraćaju“, priča Mirsada.

Gospođi Veziri i Ćazimu želimo da u dobrom zdravlju i ljubavi sa svojom porodicom proslave i dijamantsku svadbu i da ih i dalje podmlađuje ljubav i pažnja njihovih najbližih koji su, kako nam je rekao sin Džemal, ponosni što ih imaju i srećni što su živi.