Upitan da li možemo da se zaštitimo od infekcije koronavirusom, laušević kaže da dobija pitanja od prijatelja ima li potrebe da se uopšte štite od ove infekcije, koja je nekad dosta blaga, a nekad teška.

"Odgovor, pogotovo koji se odnosi na djecu u školama, je- da, treba da se zaštitimo. Prvo, ako smo inficirani ne možemo da idemo u školu. Drugo, ukoliko smo inficirani, svi članovi našeg domaćinstva, takođe moraju da ostanu u samoizolaciji ili kućnom karantinu. Tata i mama ne mogu da idu na posao. Ono što je važno jeste da još uvijek ne znamo da li ova bolest donosi neke hronične posljedice. Mi ovu bolest pratimo sedam mjeseci. Tek ćemo, nakon godinu do dvije znati kakve sve posljedice ostavlja. Prema tome, pošto ne znamo sve o ovoj bolesti, mudro je da pokušamo da je izbjegnemo", pojasnjava Laušević.

Na pitanje da li je virus zaista toliko opasan za djecu, zašto je važno da ih štitimo, on kaže da je ono što mi danas znamo je da zna ponekad da bude opasan.

"To je za sada dosta rijetko, bar što se tiče akutnih komplikacija. Da li može da ostavi neke hronične posljedice još uvijek ne znamo. Prave informacije ćemo imati nakon godinu, dvije, kada budemo to pažljivo analizirali. Zato je topao savjet da izbjegnemo infekciju", rekao je Laušević.

Dodajući da ono što sada znamo jeste da možemo da izbjegnemo i to je vrlo važna stvar.

"Vrlo važna poruka za sve jeste- kovid se ne dobija, kovid se uzima. To znači da, ukoliko želimo da izbjegnemo ovu infekciju možemo da je izbjegnemo, ako ne želimo nećemo je izbjeći", rekao je on.

Upitan kako da je izbjegnemo, naročito kada počne školska godina, laušević navodi da je osnovna poruka- održavanje adekvatne fizičke distance, pranje ruku često i ono što je važno i što sve više dobija na značaju, nošenje maske kad god se nalazimo u situaciji gdje nismo sigurni da li je osoba sa kojom razgovaramo inficirana ili ne, a danas je takva situacija da ni za koga nismo sigurni da li je inficiran ili nije.

Na pitanje ako su djeca u školama odvojena najmanje metar ili dva, ako u klupi sjedi jedno dijete, zbog čega treba da nose maske, on kaže da moramo da pokušamo da budemo logični, konzistentni, sa mjerama za koje znamo da imaju efekte. Po definiciji, ukoliko se pojavi neki slučaj u nekom razredu, ako ne nose masku ostali, onda su oni njegovi blisku kontakti.

"U tom slučaju, moramo staviti svu djecu, ili bar onu djecu koja su najbliža tom djetetu, u samoizolaciju, odnosno kućni karantin. To bi dovelo do toga da se svaki čas neke škole otvaraju, zatvaraju, djeca prelaze na online nastavu, pa poslije izvjesnog vremena dolaze ponovo u školu. Mi bismo željeli da to izbjegnemo i napravimo otporne razrede i škole. To znači, da ukoliko se pojavi jedan slučaj u razredu, ako svi ostali nose masku i drže distancu, nema potrebe da ostala djeca odlaze u kućnu izolaciju, samo dijete koje je inficirano. Naravno, ovo vrijedi u načelu. Svaki slučaj će se posebno analizirati", pojašnjava Laušević.

Upitan koga je u školama važno štititi, Laušević odgovara da ono što mi sada primjećujemo jeste da češće škole budu zatvarane zbog toga što su inficirani nastavnici.

"Nećemo zatvoriti školu ako se inficira 10, 15 učenika. Ali ako se inficira pet ili deset nastavnika, neće imati ko da drži nastavu i škola će onda morati biti zatvorena i morali bi da pređu na online nastavu. Zato je vrlo važno da, pored djece, moramo da štitimo nastavnike. A među njima imamo značajan broj osoba koje imaju neka stanja koja ih dovode u povećan rizik da može da dođe do neke akutne komplikacije i pogoršanja njihovog stanja. Bez nastavnika nema odlaska u školu", kazao je on.

Upitan kako epidemiološka situacija diktira otvaranje škola, Laušević kaže da epidemiološka situacija u nekoj državi, provinciji, opštini je najvažniji kriterijum koji diktira u kojoj formi će škola da radi. Ukoliko je epidemiološka situacija nepovoljna i rizik za prenošenje infekcije jako veliki, generalni stav u svijetu je da tada škole ne treba da se otvore za fizički dolazak učenika. Tada imamo plan B, a to znači online nastava.

"Naravno i naša država ima određene razlike u opštinama. Tako ćemo i mi zajedno sa Ministarstvom prosvjete procjenjivati, pa će se dešavati da u pojedinim opštinama preporuka bude da se, zbog nepovoljne epidemiološke situacije, sprovodi online nastava. Biće neke opštine u kojima nema ili ima vrlo malo slučajeva i tamo će škole bez problema moći da rade", rekao je on.

U ovakvoj situaciji svako ima svoju odgovornost. Na pitanje koja je odgovornost roditelja, nastavnika, a koja same djece kada škola počne, Laušević ističe: "Da bi škole bile bezbjedne svi moramo da budemo veoma odgovorni i solidarni. Prosvjetne vlasti, a to znači uprave škola, nastavnici, moraju da se ponašaju na odgovarajući način, da učine sve da školu učine bezbjednim. Isto to moraju da rade učenici. Vrlo je značajna uloga roditelja i veoma je važno da oni dobiju adekvatne materijale o tome kako da pripreme djecu najmanje sedmicu prije početka školske godine, da bi oni mogli da uvježbaju, pogotovo sa malom djecom kako se stavljaju maske na pravilan način, kako se drže, odlažu, kako se mijenjaju, kako mogu da prijave nastavnicima da li imaju nekih problema. Ovdje svi imamo svoju ulogu. Ukoliko bilo ko od nas ne bude ispunjavao ovu ulogu, naše škole neće biti bezbjedne. Želim da naglasim da epidemiološka situacija i zarazne bolesti mogu da se kontrolišu samo ukoliko 95 posto populacije slijedi propisane protivepidemijske mjere. Nama nije dovoljno 50 odsto pristalica plus jedan kao što je to npr. u politici, da bi se situacija mogla kontrolisati"

Na pitanje u kojim slučajevima dijete ne treba ili ne smije da ide u školu, on navodi da je vrlo važno da vodimo računa da ukoliko naše dijete nije zdravo, osjeća neke tegobe, da ga toga dana ne pošaljemo u vrtić, u školu, da student ne odlazi na fakultet.

"Prema tome, obaveza svakog roditelja je da ujutru prije polaska u školu izmjeri temperaturu djeteta, da provjeri kakvo je njegovo zdravstveno stanje. Ukoliko je bilo šta sumnjivo dijete ne treba da ide u školu. Dopunski će takve stvari na odgovarjući način provjeravati učiteljica, odnosno nastavnici a mi smo predvidjeli i preporučili školama da, ukoliko dijete osjeti neke od tegoba koje podsjećaju na kovid, postoji odgovarajući prostor u školi gdje će se to dijete izolovati, do dolaska roditelja ili eventualno zdravstvene službe u nekom težem slučaju. Tako da su razrađene sve moćnosti kako treba da se ponašaju u svakom slučaju", naglašava Laušević.

On kaže da je preporučeno je prosvjetnim vlastima da nastavnici, pogotovo tih prvih dana, poklone dobar dio vremena razgovoru sa djecom, da provjere da li imaju nekih problema u održavnju fizičke distance, u tolerisanju maski, da odgovore na pitanja djece i u tom slučaju mi ćemo polako uhodati taj sistem da bi sve bilo bezbjedno.

Pošto su skraćeni časovi, djeca će sad u školi boraviti nešto preko dva sata, upitan da li se razmišljalo o potrebama djece tokom tog perioda, u smislu na koji način će doručkovati, ili užinati sa maskom, on kaže: Kad se razmišljalo o ovim preporukama što se tiče maski, pogotovo za malu djecu, morali smo da razmišljamo o mnogim stvarima. Jedna od stvari jeste da, iako naučimo djecu da nose masku, da ne pretjeramo sa dužinom nošenja maske - zbog toga su časovi skraćeni. Kad se sve izračuna ispada da djeca maksimalno nose masku nekih dva sata i 20 minuta ukoliko je ne bi mijenjali. Preporuka je i da djeca sa sobom imaju jednu ili dvije rezervne maske. Roditelji će morati dodatno da se angažuju, da pokušaju da nauče djecu zdravom načinu života – a to je da doručkuju prije odlaska u školu. Ukoliko imamo djecu koja imaju medicinske razloge, ili ne mogu da jedu rano ujutru, sugerisali smo prosvjetnim vlastima da za takvu djecu tokom školskog odmora obezbijede posebnu prostoriju gdje bi mogli da skinu masku i da bezbjedno jedu. Preporuka je i da učiteljica, odnosno nastavnici sve vrijeme budu sa djecom, i u školskim dvorištima, jer ne bismo voljeli da se ona tokom odmora miješaju sa djecom iz drugih razreda. Ukoliko se ovako budemo ponašali naše škole će biti prilično otporne i bezbjedne. U školama se najvjerovatnije neće desiti transmisija, a mi kao roditelji moramo da se potrudimo da nam se ne desi da nam se djeca inficiraju kad izađu iz škole. To znači da se poslije škole, djeca bez maski ne druže i ne igraju sa drugom djecom".

Na pitanje kakve maske preporučujete roditeljima da naprave za svoju djecu, Lauđević objašnjava da im često roditelji kažu da su tri maske za dijete svakog dana veliki udar na porodični budžet.

"Razmišljajući o svemu tome, mi smo upravo ponudili tu alternativu, da roditelji mogu da za djecu sašiju platnene maske. Onaj ko može sebi da priušti, može da uzme medicinske maske, nije neka velika razlika što se tiče same zaštite. Najvažnije je da svi nose maske.Vidjeli smo da u prodavnicama da kvalitetne platnene maske koštaju oko dva eura. Mogu da se nađu i za euro, a mogu i sami roditelji i da ih naruče da se sašiju", kazao je on.

Ističuću da ima roditelja kojima je deset eura mjesečno značajan finansijski udar na budžet, pogotovo ako imaju više djece.

"Tu se javljaju tri mogućnosti. Jedna je da svaka škola zna kakva je finansijska situacija svakog djeteta. Za onu djecu koja su u stanju socijalne potrebe, Ministarstvo prosvjete može da im obezbijedi maske. Imamo i veliki broj nevladinih organizacija. Siguran sam da smo svi spremni da pomognemo onima koji ne mogu da obezbijede maske za djecu. I predstavnici Ministarstva finansija su izrazili mogućnost i želju da se jednom takvom broju djece pomogne", navodi Laušević.

Kako je naveo, sve to samo treba da se uradi na vrijeme da se ne desi da te probleme rješavamo kad škola počne. To znači da što je moguće prije, treba da se jave svi koji imaju probleme i da te stvari zajedno sa prosvjetnim resorom i nevladinim organizacijama, društveno odgovornim kompanijama, riješimo bez ikakvih problema.

"Znate za onu našu čuvenu od princeze Ksenije „Ko istraje, toga je i megdan“. Nalazimo se u takvoj situaciji da ćemo morati da se sa ovim virusom družimo prilično dugo. Prema tome, cijelu ovu školsku godinu, mi ćemo morati da živimo i da se prilagodimo virusu, da bismo izašli iz ove priče sa što manje posljedica. To nije lako. Kao što znate, u prvih deset sedmica, od polovine marta do kraja maja umrlo je devet osoba za deset nedjelja. Od polovine juna do kraja avgusta, što je takođe deset sedmica, nama je umrlo deset puta više osoba, 90 osoba. Prve dvije sedmice septembra, nastavljamo sa tim trendom. Treće sedmice septembra, već prelazimo cifru od devet umrlih za pola nedjelje . Ne smijemo da dozvolimo da dođemo u situaciju da dnevno umire devet osoba. Moramo da nađemo snage da istrajemo. Biće ovo naporno, ovo je maraton kako je neko rekao", zaključio je Laušević.