Mladom Dasleru, rođenom 1900. godine, pomagao je i otac Kristof koji je radio u fabrici cipela. Talentovani mladić pun entuzijazma počeo se zanimati za sportsku obuću i osmišljavati nove neobične modele, jedan sasvim drugačiji dizajn.

Džesi Ovens ih proslavio

Nekoliko godina kasnije priključuje mu se i dvije godine stariji brat Rudolf. Njegov zadatak je bila prodaja, a Adolfov dizajn. Uskoro prijavljuju kompaniju "Gebrueder Dassler Schuhfabrik"(Fabrika obuće braće Dasler). Dvije godine kasnije, proizvodnju počinju u fabrici na drugom kraju grada.

Za braću počinje dobro razdoblje, bolje nego što su mogli i očekivati te vrlo brzo postaju službeni dobavljači nekih reprezentacija na Olimpijskim igrama 1928. u Amsterdamu. Opremili su velik broj atletičara i na taj se način širili na međunarodno tržište. 

Džesi Ovens

Dolaskom Hitlera na vlast 1933. godine braća se pridružuju nacistima. No to nije bilo ništa neobično jer ako si u to vrijeme želio raditi i poslovati morao si biti uz režim. Svoju vjernost nisu baš iskazali 1936. godine za vrijeme Olimpijskih igra u Berlinu. Amerikanac i crnac Džesi Ovens, koji je tada osvojio četiri zlatne medalje, nosio je Adidas patike u svojoj pobjedničkoj trci.

Patike mu je lično izradio Adolf, a sposobni trgovac Rudolf uspio ga je uvjeriti da će u njima biti nepobjediv, te se to smatra prvim sponzorskim ugovorom koji je ostvario jedan tamnoputi sportista.

Adidas su nosili i članovi njemačke fudbalske reprezentacije, a braća su nakon toga doslovno bila zatrpana narudžbinama iz cijelog svijeta.

Rat ih razdvojio

Za vrijeme rata nikome nije trebala kvalitetna sportska obuća, ali su trebale vojničke čizme koje se Vermahtu (Wehrmachtu) isporučuju upravo iz njihovih pogona. Jedno vrijeme su u fabrici čak proizvodili i protivtenkovsko naoružanje. No, tih godina izlazi na vidjelo i netrpeljivost među braćom.

Inače, oni su imali vrlo malo zajedničkih osobina. 

Adolf je bio tih i povučen, želio je samo raditi i dizajnirati dok je Rudolf bio temperamentan, društven, uvjek spreman za konflikt.

Jedan drugome previše ne pomažu u to ratno vrijeme, obojica su bila svojevremeno i na ratištima. Poslije rata, pred američkom vojskom jedan drugoga su optuživali za blisku saradnju s nacistima. Bratske sukobe dodatno su pojačavale njihove supruge. Navodno je Adijeva supruga imala aferu s Rudolfom, te se čak i govorilo da je njihov najstariji sin u stvari Rudolfovo dijete.

Nakon završetka rata, dva brata se definitivno razilaze, a Rudolf je osniva sopstvenu firmu i naziva je Puma dok Adolf svoju naziva Adidas (Adi Dassler). Obje kompanije bile su uspješne, ali su podijelile njihov rodni Hercogenaurh.

Tačno se znalo koje prodavnice, pekare i kafane pripadaju "adidasovcima", a koje "pumašima". Cijele porodice bile su ili na jednoj ili drugoj strani.

U svađi do kraja života

Čak su i lokalni fudbalski klubovi u tom gradiću s 20 hiljada stanovnika bili dio rivalstva. Tako je ASV Herzogenaurach nosio tri pruge, a 1 FC Herzogenaurach pumu u skoku.

Mještani su iskorištavali to rivalstvo pa su na primjer majstori koji su dolazili izvršiti popravke u Rudolfovu kuću obvezno obuvali stare i iznošene adidasove patike. Znali su da će stariji brat Dasler kad ih vidi na njihovim nogama, reći: "Izuvaj to smeće, eno puno Puminih patika u podrumu, odaberi jedne...' Tako su besplatno dolazili do nove obuće.

Nakon razlaza nekad složna braća do kraja života nisu progovorili niti jednu riječ. Sahranjeni su na istom groblju ali na najudaljenijim parcelama. Niko zapravo ne zna glavni razlog svađe među dvojicom braće, kao ni zašto su ostali posvađani do svoje smrti.