Na pitanje da li smatra realnim da vladu stvore stranke koje su programski toliko različite Đenero odgovara:
"Vlast je uvijek privlačna. Očito je, međutim, da između dvije kleronacionalističke i velikosrpske izborne liste, i one treće, što je predvodi Dritan Abazović, nema nikakve političke veze. Iako govore da su se dogovorili o principima formiranja vlasti, očito je da govore različitim jezikom, jer Abazović vjeruje u načelo kompetencije i formiranje ekspertne vlade, a njegovi „partneri“ žele političku vladu.
Abazović želi nastavak dobrih politika DPS-a, ali bez te stranke i njenih kadrova, a njegovi „partneri“ na to niti ne pomišljaju – žele klerikalnu, isključivu Crnu Goru, s marginaliziranima manjinama, favoriziranim vrijednostima velikosrpstva i podložnost Putinu i Rusiji. Ako gospodin Abazović misli da bi s nekoliko svojih parlamentarnih mandata mogao obuzdavati nakupljenu potrebu za revanšizmom i zatiranjem crnogorske državnosti, da bi mogao usmjeravati opstanak dobrih javnih politika, onih unutarnjih i vanjskih, bitno je precijenio svoje realne snage. Pitanje je, dakle, samo, hoće li Abazović pobjeći od zala moguće koalicije s kleronacionalistima prije formiranja vlade ili tek koji tjedan ili mjesec nakon formiranja vlasti. Odgovor na to pitanje nije nevažan: ako se vlada ne formira, doći će do parlamentarne krize, koja se konstitucionalno rješava novim izborima, a ako kleronacionalisti formiraju većinu i onda se iz nje „riješe“ Abazovića, mogli bi „u hodu“, s pozicije vlasti, „reorganizirati većinu“ i bez novih izbora pridobiti koruptivnu parlamentarnu većinu.", kazao je hrvatski analitičar Pobjedi.
Upitan da je prokomentariše da li su realne ocjene da je Zapad pustio niz vodu Crnu Goru i prepustio je retrogradnom nacionalističkom valu da bi u zamjenu za to Beograd priznao Kosovo, Đenero navodi:
"Bojim se da je europska politika prema Crnoj Gori postupila jednako neracionalno kao kad se 2012. odrekla Borisa Tadića i otkazala mu potporu, vjerujući da s četničkim vojvodom Nikolićem i njegovim tadašnjim kalfom Vučićem može postići europeizaciju Srbije. Danas je očito kako je to bila teška pogreška, pa i EU priznaje da je demokracija u Srbiji u proteklih osam godina priča o neuspjehu i katastrofi. Velik dio europskih analitičara još uvijek ne razumije kako je velika šteta napravljena „ekvidistancom“ prema građanskoj Crnoj Gori s jedne strane i kleronacionalistima s druge.
Moji ozbiljni crnogorski prijatelji, neskloni teorijama urote, misle da je Crna Gora danas u stanju kao i 1918. godine, izdana od zapadnih saveznika. I ta ideja o prepuštanju Crne Gore velikosrpskim klerikalcima, kako bi se Beograd zauzvrat odrekao Kosova, ali i paradržave/entiteta u BiH, iako je možda suviše „urotnička“ ne čini se pretjerano nategnutom.
Tko god se poigrava održivošću Crne Gore kao suverene države, poigrava se i nestabilnošću na europskom jugoistoku. Ta je nestabilnost u interesu Rusije, ali sigurno ne pogoduje europskim zajedničkim politikama. Površnost, diletantizam i nedostatak političke vizije glavni su razlozi koji uzrokuju neadekvatan politički odgovor Europske unije na novu krizu na njenom južnom rubu.".
Đenero kaže da SPC u Crnoj Gori nije duhovna, nego velikodržavna organizacija.
"Radović je modernizator ideologije Nikolaja Velimirovića, dakle, ideolog skupine koja bi mogla formirati parlamentarnu većinu. Crna Gora još uvijek nije poražena, jer ključ i bravu drži Dritan Abazović. Omogući li on Radovićevim sljedbenicima stvaranje većine, gospodar sudbine Crne Gore postat će Risto Radović. Tada će biti kasno Europskoj uniji i NATO savezu da shvate što se zapravo dogodilo. Više neće biti manevarskog prostora za popravljanje stanja, kao što ga, uostalom, nema niti u Vučićevoj Srbiji.", kaže Đenero.
Komentari