"Vrh koncerna „Vijesti“ odavno je pretvorio URA u privatnu partiju par porodica, koje su tu ideju imale i nakon referenduma 2006. godine. Pošto im ta nepristojna ponuda nije prošla kod Demokratske partije socijalista, nastavili su da traže pogodne i poslušne  političke partnere za svoj naum, lutajući od PzP, preko Pozitivne Crne Gore, Demokratskog fronta, dok nije naišao prilagodljivi Abazović, spreman da se prepusti njihovim medijsko-političkim manipulacijama.  U ovoj kampanji su ga i formalno podržali, a neformalno mu „umivaju“ PR, vješto prećutkujući da u svojim medijima prenesu ono što je Abazović rekao, ali time i razotkrio svoje političke namjere, kao što je slučaj sa drugim dijelom njegovog posljednjeg gostovanja na televiziji A1", saopšteno je iz DPS-a.

Naglašavajući da kao svaki demagog, i Abazović ima krajnje populističku priču za domaću javnost, a sasvim drugu za njegove međunarodne partnere iz formacije „zelenih“ partija.

"Kao kada je 2015. godine, prilikom usvajanja Zakona o energetici, prvo predložio amandman, pa potom priznao da njegov prijedlog nije u skladu sa evropskom praksom. Neće Abazoviću mnogo pomoći ni okrilje medijskih tajkuna, poznato je kako su politički prošli svi koje su oni iznjedrili, ali ni razna „istraživanja“ javnog mnjenja. Niti je Crna Gora privatna država, niti su građani Crne Gore nešto izgubili obnovom njene nezavisnosti, naprotiv. Da je tačno išta od onoga što Abazović govori, Crna Gora ne bi danas bila punopravna članica NATO saveza, uprkos činjenici da je upravo on izbjegao da se pojavi na sjednici Skupštine Crne Gore na kojoj je usvojen Pristupni ugovor, i prva naredna članica Evropske Unije, na koju se toliko poziva. Izgleda da Brisel jasnije vidi napredak Crne Gore od Abazovića, ali važnije od toga je što građani Crne Gore veoma jasno vide namjere liste „Crno na bijelo“, u što će se uvjeriti na izborima. Vide to i pojedini članovi organa URA, koji već napuštaju ovu partiju, ne čekajući 30. avgust.ž", zaključili su iz DPS-a.