Odluku kojom je odbijen zahtjev poslanika Nebojše Medojevića, Andrije Mandića, Milana Kneževića, Branke Bošnjak i Milutina Đukanovića, sud je donio većinom glasova.

Oni su pokušali da ospore zabranu putovanja iz Crne Gore u više zemalja na početku epidemije i ulazak putnika iz tih destinacija u našu zemlju, naredbe o samoizolaciji, karantinu i zabranama javnih okupljanja. Neustavnom smatraju i naredbu o proglašenju epidemije krona virusa u našoj zemlji koja je, na prijedlog Instituta za javno zdravlje, donešena 26. marta.

U odluci u koju je Pobjeda imala uvid, pored ostalog, zaključuje se da je Ustavni sud ocijenio da je osporenim mjerama „postignuta pravična ravnoteža između potrebe da se zaštiti zdravlje i životi građana, s jedne strane, i prava na slobodu kretanja i slobodu okupljanja lica kojima su u vezi sa virusom kovid-19 te slobode ograničene s druge strane, odnosno da ograničenje prava tih lica, za njih nije predstavljao nesrazmjeran teret u odnosu na cilj kojem se težilo“.

"Sloboda okupljanja, takođe, nije potpuno zabranjena već ograničena na okupljanja u zatvorenim i na otvorenim javnim mjestima. S tim u vezi Ustavni sud je, takođe, imao u vidu da zdravstvena struka još ne poznaje blaže i efikasnije mjere za savladavanje širenja bolesti kovid-19, zbog čega je zabrana kretanja i okupljanja, odnosno zabrana kontakata, još uvijek, jedino moguće i efikasno rješeje. Bez takve mjere, bolest bi se širila bez kontrole, što bi na osnovu dosadašnjih iskustava, bez sumnje, dovelo do nemogućnosti djelovanja zdravstvenog sstema, eksponencijalnog rasta oboljelih, opterećanja zdravstvenog sistema, što bi u konačnom imalo nepopravljive posljedice po javno zdravlje, naročito za ona lica koja bi zbog bolesti izgubila život",  piše u odluci.

Ističe se i da je „primjenom osporenih mjera ostvarena svrha zbog koje su uvedene ('očuvanje zdravlja' 'sprečavanje širenja zarazne bolesti' i 'ugrožavanje zdravlja') tako da je 2. juna Ministarstvo zdravlja, na prijedlog Instituta za javno zdravlje, nakon 28 dana od pojave psljednjeg slučaja zaraze, proglasilo prestanak epidemije“.

Ovaj sud smatra i da je odnos cilja i korišćena sredstva ograničenja bio proprcionalan.

"Ustavni sud je utvrdio da posljedice kontinuiranih mjera zaštite od epidemije izazvane virsuom kovid-19 nijesu bile nepodnošljive do mjere u kojoj bi sama suština tih sloboda bila dovedena u pitanje",  piše u odluci.

Mjere bile neophodne

Na primjedbu poslanika DF-a da je policija protivzakonito, u skladu sa mjerama Ministarstva, sprovodila nadzor osoba kojima je izrečena mjera samoizolacije, njihovih članova domaćinstava, kao i osoba koje su ih dovezle od graničnog prijelaza do mjesta stanovanja, sud je ocijenio da Uprava policije nije prekoračila svoja ovlašćenja i na taj način povrijedila načelo legaliteta iz odredbe člana 145 Ustava.

Ukazuju i da je Mnistarstvo postupilo u skladu sa odredbama člana 55 stav 1 Zakona o zaštiti stanovništva od zaraznih bolesti kojima je propisano da, na prijedlog Instituta za javno zdravlje, „radi sprečavanja unošenja zaraznih bolesti u zemlju, suzbijanja širenja i sprečavanja prenošenja u druge zemlje može da naredi mjere za zaštitu stanovništva“…

Ustavni sud je kategoričan i da donošenjem naredbe o proglašenju epidemije zarazne bolesti kovid-19 Ministarstvo zdravlja nije prekoračilo ovlašćenja, kako to smatraju poslanici DF-a.Objasnili su i da je Ministarstvo zdravlja moglo da donese zdravstvene mjere „samoizolacije“ i „karantina“, iako ih ne prepoznaje Zakon o zaštiti stanovništva od zaraznih bolesti, te da se one donose po epidemiološkim indikacijama.

Prilikom utvrđivanja da li su osporene mjere bile „neophodne u demokratskom društvu“, Ustavni sud je ocijenio da jesu.

"Imajući u vidu ozbiljnost vanredne situacije u vezi s virusom kovid-19, veliku opasnost koju je virus predstavljao za zdravlje svih građana u Crnoj Gori, kao i procjenu nadležnih organa medicinske struke da postoji opasnost od situacije u kojoj bi odjednom veliki broj ljudi bio zaražen i u potrebi za medicinskom pomoći, Ustavni sud je, polazeći od stava Evropskog suda, prema kojem ocjena potrebe za ograničenjem nekog ustavnog ili konvencijskog prava, pa i ograničenja na slobodu kretanja i slobodu okupljanja, spada u polje slobodne procjene (margin of appreciation) države ugovornice, ocijenio da je, za nametnutim ograničenjem postojala hitna društevna potreba", piše u odluci.

Pobjeda