Otac Gojko je sinoć nakon odsluženog molebna u Hramu Preobraženja Gospodnjeg na Žabljaku, pozvavši Durmitorce da sabranje protekne uz poštovanje propisanih zdravstvenih mjera, kazao da “nas ne interesuju partije i stranke”.
“I sama riječ partija kaže da se nešto partija, lomi na manje djelove. One neka rade svoj posao i blagosloveno bilo svakoj koja to radi na blagosloven način, a ono što je nas okupilo ovdje je borba za svetinje”, kazao je sveštenik Perović.
Objašnjavajući slogan “Ne damo svetinje” i pojedina razmišljanja “pa ko će uzeti, ponijeti svetinje”, prota kaže da bi mu lakše bilo da ih neko ponese nego da vlastodršci učine ono što su naumili sa njima.
“Lakše bi mi bilo da popnu Ostrog i Cetinjski manastir na vrh Durmitora nego da uvedu, kako piše u ovom zakonu, državni organ koji će da odluči ko će u njima da služi. Pa ćete sjutra umjesto popa Milivoja zateći ovdje nekoga funkcionera iz opštine”,kazao je otac Gojko, objasnivši da pravdanje time da to neće da čine, u zakonu kaže: nećemo dok ne odlučimo drugačije.
Osvrnuo se na tvrdnje vlasti da su ljudi koji brane svetinje izdajnici koji su protiv Crne Gore i poručio da narod neće više podjele, ni na četnike ni na partizane, jer su ti meci davno ispucani a da bi se vidjelo ko je izdajnik Crne Gore treba otići do Cetinjskog manastira, treba čitati knjige Crnojevića:
“Tamo piše da se crvenim slovom slavi Sveti Simeon Mirotočivi i Sveti Sava, Sveti Stefan Dečanski. Danas kada kažeš K od Kosova ili L od Lazara kažu da si četnik. Slavimo kneza Lazara kao što ga je slavio vladika Danilo, kao što je vladika Vasilije Petrović napisao u novome vijeku prvu istoriju Crne Gore 1754. godine i stavio Kosovski boj u sred istorije Crne Gore. A na kraju te istorije piše popis srpskih arhijereja i na prvo mjesto stavlja sebe, cetinjskoga mitropolita. Pa ko je izdajnik Crne Gore?”
Komentarišući pojedine navode da je Sima Milutinović Sarajlija došao i mladoga NJegoša naučio da slavi Miloša Obilića, otac Gojko je podsjetio da je Sveti Petar Cetinjski prije NJegoša pisao o Kosovskom boju, o tome kako je Vuk Branković izdao, kako se Lazar čestito držao i ko je Miloš…
“Ova priča ne ide u pravcu da mi sada ubjeđujemo nekoga da bude Srbin ili da poštuje Obilića, nego da objasnimo da mi Crnogorci koji poštujemo Miloša, i koji jesmo Srbi, nijesmo izdajnici Crne Gore.”
Blagosiljajući Vuka Vukovića, policijca koji je skinuo uniformu a tumačeći Njegoševe stihove iz “Gorskog vijenca”, prota Gojko je kazao da nije Obilić samo onaj koji ima snagu i bije nekoga. Obilić je onaj koji kad dođe stani-pani, ne čeka “pletenje bezumne skupštine” već zna šta treba da radi.
“To nije bilo kakav junak, nego onaj koji kad nema nikave nade i koji se nikavoj zemaljskoj plati ne nada, nego zna da će ostati bez plate i znamenja, tada radi onako kako mu nalaže obraz, a ne kako mu nalaže nekakv platni spisak. I zato je ovaj mladi čovjek novi Obilić i biće ih još jer mi znamo šta je obraz”, kazao je otac Gojko uručivši Vukoviću ikonu Svetoga Vasilija Ostroškog.
Po njegovim riječima Vuko Vuković, sada već bivši policajac, i oficir Zdravko Kasalica, koji su bili i sinoć na Žabljaku kao i uvijek uz svoj narod, pokazali su put, kuda se ide i kako se ide.
Komentari