Vodio je tri ljute borbe za svoga života: s jereticima Novacijanima, s jeretikom Nestorijem i sa Jevrejima u Aleksandriji. Novacijani su postali u Rimu i tako prozvani po Novacijanu prezviteru, jeresonačalniku.

Oni su se ponosili svojom vrlinom, ponosili su se obučeni u bijelo odjelo, branili su drugi brak i držali su da se ne treba moliti za one koji urade smrtni grijeh, niti da prime nazad u crkvu one koji se jednom odvoje od crkve, pa bi se oni gorko kajali. Kiril njih pobjedi i istjera iz Aleksandrije zajedno sa njihovim episkopom.

S Jevrejima bila je borba mnogo teža i krvavija. Jevreji su se bili ojačali u Aleksandriji još od početka, kako je Aleksandar Veliki zasnovao taj grad. Njihova mržnja prema hrišćanima bila je bijesna i zbunjena. Oni su ubijali hrišćane mučki, trovali, na krst razapinjali.

Posle duge i teške borbe Kiril je uspio kod cara Teodosija Mlađeg, da se Jevreji protjeraju iz Aleksandrije. Njegovu borbu pak protiv Nestorija, patrijarha carigradskog, riješio je Treći vaseljenski sabor u Efesu.

Tom Saboru predsjedavao je sam Kiril, zastupajući u isto vrijeme i papa rimskog Celestina, po molbi ovoga, koji zbog starosti nije mogao da dođe na Sabor.

Nestorije je bio osuđen, anatemisan, i od cara prognan na istočnu granicu carstva, gdje je i umro užasnom smrću (jer mu je crv ugrizao jezik, kojim je hulio Presvetu Bogorodicu nazivajući je Hristorodicom). Posle gotove borbe Kiril je u miru proživio i brižno pasao stado Hristovo. Predstavio se Gospodu 444. godine. Za njega se kaže da je sastavio "Bogorodice Djevo radujsja!"

Ovo je tekst te molitve:

Bogorodice Djevo,
raduj se Blažena Marijo,
Gospod je s Tobom:
blagoslovena si Ti među ženama,
i blagosloven je Plod materice Tvoje,
jer si rodila Spasitelja duša naših.

Magazin.novosti.rs