Kako se ističe, Ratković je veliko iskustvo sticala najprije kao doktorica u “Titeksu”, potom u Hitnoj pomoći, pa u Medicinskom zavodu Titograd, a na Klinici za Internu medicinu radi od kad su ta klinika i Klinički centar osnovani.

"Paralelno sa praksom, nastavila je usavršavanja – nakon studija, specijalizacije i subspecijalizacije, magistrirala je i doktorirala na istom, Medicinskom fakultetu u Beogradu.

Sada je redovni profesor na Medicinskom fakultetu u Podgorici, a kao mentor sarađuje i sa Medicinskim fakultetom u Beogradu.

Zato ćete često čuti kako je sad već afirmisani ljekari zovu – profesorice. Ona insistira da je na klinici ljekar, a na fakultetu profesorica, ali oni koje je vodila kroz osnovne i poslijediplomske studije često, s razlogom, sačuvaju taj mentorski odnos i onda kada postanu priznata imena u medicini i sami počnu da uče nove generacije. I sada, kada je pitate kome odaje posebno priznanje ona kaže da su to sve njene kolege, ali ipak ističe najmlađe", navode iz Kliničkog centra.

"Posebno moram staviti akcenat na mlade, specijalizante, koji nemaju straha, nego su sa potpunom odgovornošću – u pripremi, oblačenju i zaštiti od bolesti koje se prenose, bilo kapljično ili na drugi način – pripremljeni za rad. Nema panike, a nema ni opuštanja. Nije ovo uobičajena stvar, kako prvi dan tako i dalje, mi nastupamo u brizi da zaštitimo pacijente, ali i da zaštitimo sebe i svoje porodice", kaže Ratković.

Nepresušna energija i volja, posvećenost koja izaziva divljenje i nadprosječna memorija, tako kolege opisuju doktoricu Ratković. Dodaju, zbog svega toga njoj se ne može reći – neću ili ne mogu.

Kada kažete Marina Ratković mnogima će prva asocijacija biti transplantacije i donorstvo.

"S pravom, jer je upravo ona zaslužna za to što se naša zemlja nalazi na mapi svijeta u ovoj oblasti a, putem medija, ušla je u svaki crnogorski dom učeći nas zašto je donorstvo važno i zašto treba da budemo donori.

Dio procesa transplantacija je i kontrola imuno odgovora organizma. Baš to jedna je od nepoznanica medicini u ovoj situaciji. Zašto kod nekih oboljelih od KOVID 19 sve prođe bez velikih komplikacija, a kod nekih dođe do pretjeranog imunog odgovora, kada naš organizam, praktično zbog greške, počne sam sebe da uništava. U sve većem broju naučnih studija navodi se da kod KOVID 19, ustvari, ubija citokinska oluja – kao pretjerani imuno odgovor", navode ou KCCG.

Doktorica Ratković kaže da za naše ljekare to nije nov pojam i da on nije nastao sa KOVID19, kao ni upotreba tzv. MAB-ova, monoklonskih antitijela u takvim situacijama.

"U intenzivnim jedinicama i te kako smo upoznati sa citokinskom olujom, kada treba davati i kakav je učinak tih lijekova. Daj bože da ga nikada ne upotrijebimo. Iz kojeg razloga? Nikada ne možemo znati kako monoklonska antitijela, koja predstavljaju imuno modularnu terapiju, kako djeluju i kakav će – dobar ili loš – efekat dati. Jer, ne posmatramo čovjeka samo kroz oko, nego ga sagledavamo kao sistem organa", objašnjava medicinska direktorica KCCG.

Marina Ratković godinama rukovodi i timovima koji ispituju učinak određenih ljekova, pa je odličan sagovornik da objasni sve vijesti o upotrebi brojnih ljekova koji se pominju u javnosti. Kaže kako je važno da razumijemo da lijek za KOVID 19 još ne postoji i da se zato medicina usredsredila na upotrebu ljekova koji se već koriste za druge bolesti. Tu su antibiotici, pa antivirotici, potom ljekovi koji utiču na imunološke parametre upala. Sada se provjerava kako utiču na KOVID 19.

Tako je predsjednik Amerike govorio o hlorokinu, lijeku koji se još od 1936. godine koristi za liječe malarije, a i sada daje rezultate na korona virus, potom, pominju se tri vrste antivirotika koje su 2005. koristili za liječenje epidemije SARS, a 2015. za liječenje MERS i EBOLE. Jedan od njih je remdesivir.

"Remdesivir direktno utiče na virus i zato, vjerovatno, pripremaju intravenske oblike, dok ovi drugi antivirotici utiču na enzime koji utiču na replikaciju virusa. On je direktni antivirotik i vidjećemo šta će nam naredni period donijeti", zaključuje Ratković.

Ona upozorava da se mora imati u vidu da svaki lijek ima dobre i loše strane – pa se tako mora voditi računa o tome da i kod zdravih ljudi, a posebno onih koji imaju i neke druge bolesti, može doći do brojnih problema – od poremećaja srčanog ritma do prikazivanja lažnih rezultata nekih parametara u radu naših organa. I kad govorimo o upotrebi interferona neophodno je, kaže, uvijek imati nekoliko znakova uzvika iznad glave.

"Treba imati veliki oprez u tome. Vi znate da postoje razlike u stavu između Italijana i Njemaca u upotrebi interferona. Italijani su ga koristili. Kasnije ćemo vidjeti kakve je rezultate imao. Njemci, međutim, govore o primarnom dejstvu interferona i oni su veoma, veoma oprezni", analizira ona.

Naš cilj je da liječimo, ali da ne PRELIJEČIMO pacijenta, objašnjava Marina Ratković.

Koliko je komplikovana situacija ona ilustruje podatkom da se 36 evropskih medicinski autoriteta iz 12 država okupilo, kako bi se dogovorilo o preporukama za liječenje KOVID 19. Od 54 preporuke, koje su bile kandidovane, o 35 nijesu mogli da postignu konsenzus, a oko 6 uopšte nije bilo dogovora. To je posljedica visoke profesionalne odgovornosti, jer ne možete dati preporuku za nešto u šta nijeste apsolutno sigurni – objašnjava ona.

Visoka ljekarska moralnost i odgovornost ono je što krasi i Marinu Ratković, dodaju iz KCCG.

"Jer, dobar ljekar nije ljekar samo dok nosi mantil, nego sva 24 sata, svih 365 dana u godini. Zato, ne rijetko, Marina Ratković brine o položaju svojih pacijenata i prije nego dođu na kliniku, tokom liječenja, ali i kada sa klinike izađu i suočavaju se sa svakodnevnim nedaćama, koje nemaju veze za zdravljem.

Ona je i majka i baka. I to takva baka koja pruža nježnost, toplinu, podršku, stpljenje i nezaboravne uspomene iz djetinjstva, ali i ima odgovore na sva pitanja.

Svako ko je sreo tokom šetnje sa kućnim ljubimcem zna, takođe, da je jedan četvorožni Ćino unio radost u njenu porodicu.

Na poslu je svakog jutra od pet", zaključuju iz KCCG.