Kada je Dejvid Foster otputovao u Amazon, nije znao da će put završiti borbom da se napuštena keruša preveze u Sjevernu Irsku.

Ovaj tridesetosmogodišnjak iz gradića Antrim u Sjevernoj Irskoj uživao je u krstarenju rekom kroz džunglu.

Kada je brod pristao kod zabačenog, nenaseljenog ostrva, ugledao je jadnu životinju.

„Bacila se u vodu, preplivala i došepala do mene. Video sam da je u očajnom stanju", kaže on.

„Lešinari su je pratili - toliko je bila blizu smrti", dodaje.

Uprkos okrutnosti kojoj je bila izložena, ponašala se prijateljski - živahno je mahala repom.

Foster je pitao vlasnika broda da podigne dron i provjeri da li neko živi u blizini, ali nije bilo nikoga.

„Tada sam rekao: Ovaj pas ne može da ostane na ovoj plaži."

Dejvid Foster je uspio da Negritu dovede do Sao Paola, ali to je bio samo početak dugog putovanja do kuće. 

„Mislimo da su je ribari tu ostavili", kaže Foster.

Dao joj je ime Negrita, a posada je dobila novog člana do kraja putovanja.

Prvo je htio da je smjesti u neki azil u blizini Sao Paola, ali se predomislio pošto je vidio koliko životinja u gradu nije zbrinuto.

„To jednostavno nije bila opcija, nisam mogao da je ostavim tamo".

„Morao sam da je vratim kući u Sjevernu Irsku."

Nakon što ju je spasio bolne smrti, novog Negritinog vlasnika čekao je put kroz planinu birokratije.

„Državni veterinar u džungli u kojoj sam je našao tražio je novac da bi joj dopustio da leti", kaže on.

„Ne bih to nazvao mitom ali recimo da je bilo ljudi koji su tražili novac kako bi mi pomogli. To je bila logistička noćna mora."

Nakon dvije nedelje i dva leta uspio je da je preveze do Sao Paola i tamo pronašao osobu koja mu je pomogla.

Foster često putuje zbog prirode posla i gdje god da ode nosi igračke za ulične pse.

Kada zna gdje će raditi, igračke za pse prikupi od ljudi sa interneta.

Jedna od tih osoba pomogla mu je da zbrine Negritu dok se on borio sa papirologijom.

„Žena koja je brinula o njoj bila je nevjerovatna. Kod nje jr bila pet meseci, koliko je meni trebalo da sredim papire."

Pa kako se Negrita navikava na život razmaženog pseta u Antrimu?

Foster kaže da je bilo nalik kultunom šoku.

„Kada je Negrita stigla, prvi put je viđela snijeg", kaže on.

Od kada je pronađena na plaži, fizički je znatno napredovala.

„Bila je preplašena zbog dugog ljeta, a sada je u hladnoj zemlji. Nikada ranije nije osjetila hladnoću.

Stanje njenog tijela se znatno popravilo - iako su izrezi na ušima i dalje tu, po čemu je prepoznatljiva."

Konačno je naučila i prvu komandu na engleskom - sjedi, što joj uspjeva uz malo podmićvanja poslasticama.

Negrita nije prva životinja kojoj je Foster pomogao.

„Volim rad sa životinjama i volim da znam da su dobro. Na fakultetu sam studirao ekologiju, a nekoliko godina sam bio safari vodič", kaže on.

„Uskoro ću putovati u Kinu sa humanitarnom organizacijom kako bismo spasili pse koje hoće koriste za ishranu".

Ja tek povremeno samostalno spasem poneku životinju."

Dok se Negrita navikava na novi dom, on može da skuplja igračke za pse lutalice širom svijeta.

„Što više svjetlosti možemo da unesemo u život ovih stvorenja, to bolje", kaže on.

 

Izvor: BBC