"Naprotiv, Crna Gora je 2012. godine upravo pred Evropskim sudom za ljudska prava, kao sudskim tijelom Savjeta Evrope, dobila spor protiv Srpske pravoslavne crkve, koja je zahtijevala restituciju crkvene imovine u Crnoj Gori", navodi se u reagovanju iz predsjednikovog Kabineta.

Ističući da je Evropski sud u Strazburu ovu tužbu SPC odbacio kao očigledno neosnovanu i neprihvatljivu, utvrdivši da podnosioci tužbe nijesu imali „postojeću imovinu“ niti „legitimno očekivanje“ za povraćaj imovine čiju su restituciju zahtijevali.

"Sud u Strazburu je zaključio da su bez pravnog osnova tvrdnje SPC i države Srbije da je SPC u Crnoj Gori žrtva povrede prava na mirno uživanje imovine i na pravično suđenje, kao i da je navodno diskriminisana od strane države Crne Gore", kaže se u saopštenju.

Naglašavajući da iz ove odluke Evropskog suda jasno proizilazi da je imovina koju je tada potraživala SPC, u vrijednosti od više stotina miliona eura, zapravo državna imovina.

"Okolnost da se ovoj tužbi Srpske pravoslavne crkve tada pridružila Republika Srbija nije ni tada nimalo pomogla podnosiocima tužbe i oni su taj spor protiv Crne Gore izgubili. Tom prilikom, Republika Srbija, koja se pridružila tužbi, iznijela je čitav arsenal poznatih tvrdnji o viševjekovnom bivstvovanju SPC u Crnoj Gori i o tome da je SPC isključivi vlasnik pravoslavnih vjerskih objekata u našoj državi, za koje je izričito tvrdila da predstavljaju istorijske spomenike isključivo srpskog naroda. Međutim, kao ni danas, tako ni tada, za to nijesu ponudili pravno valjane dokaze", kazali su iz Predsjedništva.

Podsjećajući da su SPC i država Srbija ovaj spor izgubili zato što je i po domaćem i po međunarodnom pravu nesporna pravna činjenica da je Crna Gora, a ne Srpska pravoslavna crkva, uvjek bila i ostala vlasnik vjerske imovine koja je kroz vjekove stvarana od državnog novca ili zajedničkim ulaganjem građana.

"Još u Knjaževini, kasnije Kraljevini Crnoj Gori, gdje je autokefalna Crnogorska pravoslavna crkva po Ustavu imala status zvanične državne crkve, vjerska imovina pripadala je državi, a Crnogorska pravoslavna crkva je tu imovinu samo koristila i nije njome mogla raspolagati bez izričitog dopuštenja državne vlasti.Ovo su pravne činjenice, a ideološke i političke tvrdnje kojima se osjećaj pripadnosti srpskoj naciji pokušava poistovjetiti sa pravoslavljem u Crnoj Gori nemaju nikakvu težinu, ni u domaćem, ni u međunarodnom pravu, što jasno potvrđuje i navedena odluka Evropskog suda iz 2012. godine", zaključuju iz Predsjedništva.