Predsjednica Helsinškog odbora Srbije Sonja Biserko i dr Dinko Gruhonjić, docent na žurnalistici Filozofskog fakulteta u Novom Sadu i nekadašnji predsjednik Nezavisnog udruženja novinara Vojvodine nijesu iznenađeni radikalnim zahtjevima studenata beogradskog Pravnog fakulteta okupljenih u Studentski klub.

Protjerivanje crnogorskog ambasadora iz Beograda, raskidanje ugovora za 40 zemalja u kojima Srbija pruža gostoprimstvo crnogorskim diplomatama, obraćanje međunarodnim tijelima zbog kršenja međunarodnih konvencija u Crnoj Gori i da o tome raspravlja Savjet bezbjednosti Ujedinjenih nacija zahtjevi su ispostavljeni na protestu u Beogradu. Za sagovornike Pobjede to nije iznenađenje.

Biserko navodi da je crnogorski Zakon o slobodi vjeroispovijesti bio okidač za eksploziju srpskog nacionalizma, ali i frustraciju koja nikad nije splasnula.

“Iznenađujućom brzinom je homogenizovana takoreći cijela nacija, Srbi „nijesu bili ovoliko složni još od 1999“. Nije čudno što su upravo studenti Pravnog fakulteta iznijeli zahtjeve o protjerivanju crnogorskog ambasadora. Uz prepoznatljivu ideološku matricu, Pravni fakultet ima specifičnu težinu. Radi se o vrhunskim pravnim stručnjacima, koji su Slobodanu Miloševiću, a kasnije i Vojislavu Koštunicu, davali pravni legitimitet posebno u vrijeme tragičnih događaja koji su obilježili raspad Jugoslavije, od ustavno-političkog nasilja, preko sistematskog kršenja ljudskih prava do masovnih razaranja i ratnih zločina”, kaže Biserko.

Sve to, smatra ona, upućuje na složen, i nikako slučajan splet mnogih događaja i okolnosti koje su profilisale ovakvu pojavu na beogradskom Pravnom fakultetu.

“Naravno, da na Pravnom fakultetu ima mnogo i idejnih, i profesionalnih oponenata, ali se njihov glas nažalost, u javnosti mnogo rjeđe čuje”, kaže ona.

Biserko ističe da Beograd nikada nije prihvatio crnogorsku nezavisnost i smatra se da je još moguće Crnu Goru vratiti u državni okvir sa Srbijom.

Gruhonjić ocjenjuje da su zahtjevi studenata gorki plodovi 90-ih godina. ‘

“Riječ je o mladim ljudima koji su tada rođeni i odrastali u društvu koje nije denacifikovano. Mi danas živimo sve ono što su bili rezultati pogubne politike balkanskog kasapina Slobodana Miloševića”, kazao e on.

On smatra daje takva sadašnja ali i prethodna vladajuća politička elita koja nije imala hrabrosti ili nije željela da se suoči sa najgorim zločinima na tlu Evrope poslije Drugog svjetskog rata koji su počinjeni u ime građana Srbije.

“Ovo su logične konsekvence toga, to je miks državne politike, obrazovne politike i kućnog vaspitanja. Srbija je 25 godina poslije ratova natopljena nacionalizmom. U procesu smo reprimitivizacije, deemancipacije i restauracije primitivizma. Srbija se vraća na grane na kojima je bila prije Drugog svjetskog rata zaostalu balkansku primitivnu seljačku državu koja je ogrezla u radikalskoj ideologiji”, objašnjava Gruhonjić i zapaža da je jugoslovenski socijalizam sa ovih prostora bio incident u pozitivnom smislu.

Socijalizam, po njemu, je pokušao da emancipuje zatucana patrijahalna društva, ali je ta vrsta prosvijećenog socijalističkog apsolutizma prekratko trajala.

“Na kraju je sve eksplodiralo i vratili smo se na one niske grane na kojima smo bili prije procesa emancipacije”, kaže Gruhonjić i ocjenjuje da su Pravni fakulteti u Srbiji "bastioni nacionalizma, a bogami i fašizma".