Određeni broj pitanja očuvanosti Nacionalnog parka Durmitor, prema ocjeni misije UNESCO/IUCN tokom boravka u Crnoj Gorim uspješno su riješena tokom prošle godine. Kako je u intervjuu za Dnevne novine kazala generalna direktorica Direktorata za životnu sredinu Ministarstva održivog razvoja i turizma Ivana Vojinović, rezultati druge posjete ovog nadzornog tijela biće tek ozvaničeni.

“Činjenica da smo tokom 2019. godine u Biogradskoj gori pokrenuli proces upisa bukovih šuma na listu UNESCO takođe pokazuje veoma dobar status očuvanosti i odsustva degradacije ovog nacionalnog parka”, dodala je ona.

Uz podsjećanje da pet nacionalnih parkova čini čak 7,7 odsto teritorije Crne Gore, precizirala je da se na osnovu Zakona o nacionalnim parkovima u ovim zonama zabranjuje čak 46 aktivnosti za koje su propisane novčane kazne od 100 do 4.000 eura za stanovnike i od 1.000 do 40.000 eura za firme.

Uz ovaj, najstrožiji vid zaštite prirode, u našoj zemlji je više područja prepoznatih i zaštićenih na međunarodnom nivou.

“Na UNESCO listu Svjetske baštine kao prirodno dobro izuzetne prirodne vrijednosti upisan je Nacionalni park Durmitor i to još 1980. godine. Takođe, kanjon rijeke Tare je od 1977. svojim čitavim tokom, upisan na UNESCO listu od posebnog značaja za biosferu. Postoje i tri Ramsar područja: Nacionalni park Skadarsko jezero, florističko-faunistički rezervat Tivatska solila i ulcinjska solana. Konačno, Crna Gora je 2011. godine predložila listu od 32 područja-kandidata za ekološku mrežu Emerald”, precizirala je Vojinović i dodala da će uskoro biti napravljena revizija ovih predloga.

Takođe je kazala da su u toku ispitivanja za tri predložena područja morskih zaštićenih područja Platamuni, Katič i Stari Ulcinj.

Prema njenim riječima, kako je zaštita, unapređivanje i razvoj nacionalnih parkova koji čine 7,7 odsto teritorije Crne Gore djelatnost od javnog interesa, njeno finansiranje vrši se iz više izvora.

“Na prvom mjestu, to su subvencije koje se svake godine daju Javnom preduzeću za nacionalne parkove posredstvom Ministarstva održivog razvoja i turizma, potom sopstveni prihodi od naknada za korišćenje dobara nacionalnih parkova, kao i donacije, programi bilateralne podrške i drugo. U strukturi sopstvenih prihoda dominiraju oni od naknada za posjete i prateće usluge u parkovima, poput vodiča, posjeta posebnim mjestima, turizma, parkinga, kampovanja, sakupljanja šumskih plodova, snimanja na teritoriji parka, ribolova, raftinga. Prihoduje se i od davanja u zakup zemljišta u državnoj svojini radi postavljanja privremenih objekata, prema donesenom programu, kao i stalnih objekata za turističkougostiteljsku djelatnost”, kazala je Vojinović.

Najveći prihod, kako dodaje, trenutno ostvaruju nacionalni parkovi Durmitor i Skadarsko jezero.

“Kada je riječ o kapitalnim ulaganjima i ekonomskoj valorizaciji parkova, naročito zbog nacionalne i međunarodne zaštite nekih od njih, posljednjih godina intenzivno se radi na poboljšanju infrastrukture kako bi se privukli novi posjetioci. Takođe, na osnovu petogodišnjeg plana upravljanja, izrađuju se godišnji programi upravljanja i finansijski planovi za svaki nacionalni park. Konačno, ulaganje u nacionalne parkove šansa je i za razvoj opština i lokalnog stanovništva teritorija na kojima se oni nalaze kroz ekoturizam, organsku poljoprivredu, drvnu industriju i uslužne djelatnosti”, istakla je ona.

Vojinović je naglasila da je temeljni pravni dokument kojim se uređuju zaštita i očuvanje prirode Zakon o zaštiti prirode, kao i poseban Zakon o nacionalnim  parkovima.

“Ovim propisima su, između ostalog, utvrđene granice, režimi i zone zaštite. N aročito je važno zoniranje kojim se precizno definišu teritorije pod strogom zaštitom i u kojoj su dozvoljene određene aktivnosti, kao što su ribolov, poljoprivreda, plovidba, građevinske i druge intervencije. Njegov cilj je zaštita najvažnijih prirodnih vrijednosti ublažavanjem antropogenih uticaja kroz fizičku zaštitu, ograničenja i kontrolu korišćenja čitavog područja”, dodala je ona.

Naglašava, da se svake godine izrađuje, pored ostalog, izvještaji o realizaciji godišnjih programa upravljanja.

“Dosadašnji izvještaji pokazuju da nema degradacije ni u jednom od nacionalnih parkova. Uz to, nadzornici odnosno rendžerske službe čitave godine vrše nadzor aktivnosti i djelatnosti u nacionalnim parkovima i prva su linija kontrole i uočavanja nedozvoljenih radnji. Dodatno, inspekcijski nadzor vrše i pripadnici Uprave za inspekcijske poslove. Važno je istaći da je Zakon o nacionalnim parkovima prepoznao čak 46 eksplicitnih zabrana u nacionalnim parkovima, uključujući: krčenje i čista sječa šuma, unošenje alohtonih biljaka, životinja i riba, sakupljanje rijetkih, endemičnih i prorijeđenih biljaka, hvatanje, ubijanje i uznemiravanje ugroženih životinja, istrebljivanje autohtonih vrsta. Za to su propisane novčane kazne od 100 do 4.000 eura za stanovnike i od 1.000 do 40.000 eura za firme”, podsjetila je Vojinović.