To je saopšteno na konferenciji „Unapređenje medijske pismenosti u Crnoj Gori“, u okviru istoimenog projekta, koji su realizovali Agencija MINA i nevladina organizacija (NVO) Juventas, a koji je finansijski podržala Ambasada Sjedinjenih Američkih Država u Podgorici.

Izvršna direktorica NVO Juventas, Ivana Vujović, rekla je da društvo nije imuno i da se treba plašiti pojave kolektivnog zatupljivanja, koja može biti proizvedena kontrolisanom medijskom scenom.

„Potreban nam je s toga ozbiljniji pristup regulaciji medijskih sadržaja, koji nije sveden na pojedinačne interese. Način izbora članova Savjeta Radio Televizije Crne Gore (RTCG) i Savjeta Agencije za elektronske medije (AEM-a) je očigledno kompromitovan i sa mnogih adresa su upućeni apleli, savjeti, pozivi da se pristupi hitnoj izmjeni stanja“, kazala je Vujović.

Mediji, kako je rekla, imaju izuzetno veliki uticaj na sve, zbog čega je, kako smatra, važno konstano razvijati i unapređivati vještine medijske pismenosti- od pristupa, preko analize i evaluacije, pa sve do kreiranja medijskog sadržaja.

„Uz pomoć medijske pismenosti možemo izbjeći predrasude, ali i prepoznati govor mržnje, propagandu i spin, kao i prikriveno oglašavanje, tehnike privlačenja pažnje i ubjeđivanja“, pojasnila je Vujović.

Otpravnica poslova u Ambasadi SAD-a u Crnoj Gori, Džudi Kuo, rekla je da su unapređenje i razvoj medijske pismenosti među mladima jedan od najboljih načina borbe sa modernim izazovima informacionog doba.

„Mladi i opšta javnost su danas dosta povodljivi i podliježu pogrešnom informisanju i različitim vidovima manipulacija. Ko je izvor ovih informacija? Mogu da imenujem nekoliko glavnih učesnika. To je Sputnik, koji je direktno pod ruskom vladom, portali kao što su IN4S i Borba, koji su usko povezani sa direktivama koje dolaze iz Kremlja“, rekla je Kuo.

Ona smatra da je potrebno udružiti napore da Crna Gora bude zemlja koja zahtjeva visok kvalitet novinarstva.

„To je pravi način borbe protiv stranih interesa i uticaja i to je način na koji možete da stvarate buduće generacije, koje su sposobne da obezbjede budućnost novinarstva u Crnoj Gori“, rekla je Kuo.

Vujović je ocijenila da medijska pismenost u Crnoj Gori nije na zadovoljavajućem nivou.

„Kada je u pitanju obrazovni sistem, za deset godina otkad je uveden u nastavne programe, svega oko 800 učenika/ca je izučavalo ovaj izborni predmet. Iako o medijima osnovci i srednjoškolci uče i u okviru drugih predmeta, svjedoci smo da obrazovni sistem nije u stanju da održi korak sa intezivnim i brzim promjenama u medijskom svijetu“, kazala je Vujović.

Koordinator projekta u NVO Juventas, Mićan Andrijašević, pojasnio je da je istraživanje rađeno na uzorku od 995 ispitanika, telefonskim putem, a koje je uradio Centar za monitoring i istraživanje (CeMI) trebalo da pokaže generalnu sliku o medijskoj pismenosti u Crnoj Gori.

On je rekao da 38,3 odsto ispitanika smatra da crnogorski mediji pružaju pouzdane i precizne informacije, a 37,9 odsto je djelimično saglasno sa tim.

„Imate gotovo polovinu ispitanika koji smatraju da crnogorski mediji različito izvještavaju o istim temama. Ovo je veoma zabrinjavajući podatak. Polovina ispitanika nije sigurna u šta da vjeruje. Jer ako imate medije koji različito izvještavaju o istim događajima onda je pitanje gdje je tu istina“, objasnio je Andrijašević.

On je naveo da 39,3 odsto ispitanika smatra da crnogorski mediji ne informišu slobodno, odnosno da podliježu političkim ili ekonomskim uticajima.

„To je veoma zabrinjavajuće. Dakle, svaki peti ispitanik smatra da su crnogorski mediji slobodni. Takođe, veliki broj ispitanika smatra da crnogorski mediji ignorišu pojedine bitne događaje, a ako znamo da je funkcija medija da sve bitno stave pod lupu, onda je ovo takođe zabrinjavajući podatak“, rekao je Andrijašević.

Veliki postotak građana smatra da, kako je rekao, crnogorski mediji izvrću činjenice, odnosno izvlače ih iz konteksta.

Međutim ono što raduje, kako je rekao, je to što 43,7 odsto ispitanika ima povjerenje u crnogorske medije.

„Ohrabruje ovaj podatak. Znači da nije sve tako loše, kao što se činilo iz prethodnih podataka“, kazao je Andrijašević.

Izvršni direktor Agencije MINA, Jaša Jovićević, kazao je da se, i pored činjinice da se u crnogorskom društvu tabloidi nikad nisu dugoročno utemeljili, mora konstatovati da „smo svakodnevno izloženi ogromnoj količini sadržaja i da je potreba za medijskom pismenošču nešto što postaje društveni imperativ“.

„To nije samo borba za bolje i profesionalnije medije, već je ovo borba za unapređenje svakog pojedinca i stvaranje njegovih sposobnosti da se bolje i kvalitetnije snalazi u društvenom i političkom životu. Upravo je ovo i bila suštinska ideja ovog projekta“, objasnio je Jovićević.

On je rekao da se, kroz radionice, radilo u preko 30 škola, sa preko 600 srednjoškolaca.

„Takođe smo radili na edukaciji nastavnog kadra, jer vjerujemo da je to jedan od imperativa u razvoju ove sposobnosti i da taj rad mora biti konstantan. Rađena su i dva istraživanja. Rađena je anketa među srednjoškolskom populacijom i kati istraživanje generalne populacije na temu medija, percepcije, povjerenja u medije“, naveo je Jovićević.

„Pozivam sve crnogorske medije da damo doprinos unapređenju medijske pismenosti. Smatram da je to prvo u našem interesu. Na taj način sebe tjeramo da dodatno radimo na profesionalizaciji i primjeni etičkih standarda, a sa druge strane svojm čitaocima dajemo primjer šta je kvalitetan sadržaj i tako doprinosimo njihovoj edukaciji“, objasnio je Jovićević.

Državni sekretar Ministarstva prosvjete Crne Gore, Aleksandar Mitrović, pojasnio je da je medijska pismenost u 21. vijeku dobila potpuno novo značenje u smislu kvantiteta informacija koje se dobijaju, ali i njihovog kvaliteta.

„Usljed tolikog obima informacija, velikog broja medija, i pojave društvenih mreža, na kojima gotovo i da nema filtera sadržaja imamo potpuno novu sliku protoka informacija i komunikacije“, rekao je Mitrović.

Takva slika, kako je dodao, ima prednosti i mane.

„Prednosti su što je informacija dostupna na klik, veoma lako i brzo, ali kada govorimo o manama društvenih mreža, informacija se dobija bez šireg novinarskog konteksta, koji je za sve nas, a posebno mlade, izuzetno edukativan“, rekao je Mitrović.

Medijska pismenost je, kako je kazao, izborni program u Gimnaziji u drugom i trećem razredu po dva časa sedmično.

„Sami nastavnici i u drugim predmetima i oblastima imaju mogućnost da insistiraju da se slobodni dio kurikuluma u okviru svakog časa posveti upravo ovoj temi. Ko je objavio informaciju, kako se može provjeriti, na koji način čitati naslov, a na koji tekst, kako je vijest plasirana, kada je plasirana, sve je to potrebno imati u vidu da biste za sebe mogli da kažete da imate prave informacije“, rekao je Mitrović.

Predsjednik Udruženja građana „Zašto ne“, Darko Brkan, rekao je da je 90 odsto medijskog sadržaja na internetu preneseno.

„U moru informacija je teško uraditi sve. Treba i same redakcije da unutar sebe imaju način da provjeravaju činjenice. Bitno je da u novinskim redakcijama uvedemo bar osobe koje bi se isključivo bavile provjerom činjenica i koje bi odgovarale za kredibilnost sadržaja“, kazao je Brkan.

On je objasnio da su u 90 odsto slučajeva u pitanju „istrage“ za koje je dovoljno nekoliko minuta ili pola sata.

„Zašto se bar to ne uradi. U nekim stvarima je potreban ozbiljan posao, ali generalno mislim da mi zajedno sa redakcijama možemo doprinijeti tome, bar u tom nekom dijelu koji se tiče boljeg imidža medija u javnosti. U velikom broju slučajeva nije u pitanju problem spremnosti, već problem resursa“, rekao je Brkan.

On je ukazao da se dezinformacija lakše širi od vijesti, jer je „poenta dezinformacije da se plasira u što veću publiku i onda dezinformacije imaju tendenciju da se regionalno šire“.

Načelnik odsjeka za istraživanje i razvoj obrazovnog sistema u Zavodu za školstvo, Radoje Novović, rekao je da je važno da učenici imaju kritičan odnos prema medijima i medijskim sadržajima, a da bi to imali potrebe su, kako smatra, ranije etape i radnje.

„Da bi učenici mogli da imaju znanje ili informacije o odrđenim sadržajima moraju da taj sadržaj razumiju, da ga analiziraju, moraju da to primijene u nekoj novoj situaciji i eventualno nešto novo kreiraju što se tiče tih sadržaja. Tek nakon tih etapa oni su sposobni da kritički zauzimaju stav prema svemu postojećem“, objasnio je Novović.

Medijska pismenost, kako smatra, može da bude zastupljena u svakom predmetu.

„Jer svaki predmet i sadržaj bi mogao da bude uzročno posljedično vezan za medije. I mediji mogu da se iskoriste u savladavanju tog gradiva, sticanju znanja..“, rekao je Novović.

Autorka programa Medijske pismenosti, Božena Jelušić, smatra da bi idealno bilo kada bi medijska pismensot bila sastavni dio svih predmeta.

„To bi bila idealna situacija. Međutim, to bi značilo potpuno prilagođavanje cijelog sistema. Međutim, da li je to objektivno moguće i da li postoji lakši put kojim se do toga može stići“, upitala je Jelušić.

Ona smatra da bi za svaku državu medijska pismensot trebalo da bude jedan od prioriteta.

„Činjenica je da imamo sistemske pogodnosti i potrebna nam je sistemska odluka da te pogodnosti iskoristimo i da izliječimo probleme koje vidimo, a oni su relativno lako rješivi“, objasnila je Jelušić.

Medijska pismnost je, kako je rekla, škola budućnosti.

„U školi budućnosti ne postoje zidovi učionice. Medijska pismenost povezuje učionicu, kuću, ulicu, sve. Bez medijske pismenosti nema demokratskog građanstva. Država treba da kaže-mi hoćemo demokratsko društvo i nama je na tom putu potrebna medijska pismenost“, kazala je Jelušić.

PR Centar