10 godina od smrti patrijarha Pavla:

10 godina od smrti patrijarha Pavla: "Za dvije godine ništa nije zatražio, čovjek morao da razmišlja da li je gladan ili žedan"

Navršilo se deset godina od smrti najvoljenijeg srpskog patrijarha. Njegova svetost patrijarh Pavle bio je 44. nasljednik trona Save Nemanjića.

Mnogobrojni poštovaoci rado se sjećaju lika i djela patrijarha Pavla i njegovih Besjeda za nauk.

Njegova svetost patrijarh srpski Pavle pamti se kao čovjek mira i poštovanja među ljudima, ma koje vjere bili. Tako je po ustoličenju prilikom prvog boravka u Drenici u Deviču, jednom od omiljenih manastira u Metohiji, poručio: "Mir, sloga, bratstvo, pravda i onda će Bog biti s nama, car mira, pa ćemo moći odoljeti i mi svi ljudi dobre volje svemu onome što nije dobro."

Na sjeveru Kosova nekadašnjem episkopu raško-prizrenskom, podignut je spomenik u Leposaviću.

Nad odrom blaženopočivšeg Patrijarha mitropolit crnogorsko-primorski Amfilohije je rekao da se na blaženog spomena Patrijarhu Pavlu ispunjuje, očevidno, riječ koju je sam izgovorio za druge: Kad se čovjek rodi, cio svijet se raduje, a samo on plače. Ali treba živjeti tako, da kada se on upokoji cio svijet plače, a samo se on raduje.

"I zaista, da ovaj Božji čovjek Pavle nije živio dostojno svog ljudskog i hrišćanskog zvanja, kako bi se moglo dogoditi da ovakva i ovolika tuga prožme ovaj milionski grad, i šire od njega? Što je još čudnije, sveprožimajuća tuga, nije obično tugovanje za gubitkom nekog ko nam je mio i drag, nego već sada i ovdje postaje radosna tuga, radostotvorna tuga. Tuga je jer predstavlja rastanak i gubitak; radost je jer osjećamo i znamo da onaj koga gubimo i koji odlazi, ostaje sa nama i među nama postajući još prisutniji Duhom Svetim nego što je bio dok je tjelesno sa nama živio i među nama hodio.U tome i jeste i uvjek je bio paradoks života istinskih i pravih ljudi: svojim odlaskom oni ne samo što ne nestaju, nego postaju sve prisutniji u ljudskom životu, postajući uz to i mjera i kriterij svoga vremena i zbivanja svoga vremena.", naveo je tada Amfilohije.

Riječ Patrijarha Pavla je, kako je kazao mitropolit crnogorsko primorski, "bila blaga a njegovi dokazi jaki  šta više najjači dokaz istinitosti njegove riječi bio je upravo njegov život. Jer, po riječi jednog njegovog svetog predhodnika: Svaka riječ ima svoju protiv riječ; jedino se ne može suprotstaviti ništa i niko – istinskom životu.Patrijah Pavle je čovjek djelatne, djelotvorne vjere i podviga, a time i čovjek vjernosti istini Božijoj – do smrti. U njemu se, po proroku srela milost i istina, pravda i ljubav zagrlila. Znao je i saglasno tome je živio da se zlo u drugima ne liječi i ne može izliječiti svojim zlom: Pravda Boga istonoga majke Jevrosime bila je mjera njegovog odnosa prema svojima i prema tuđima bez razlike. Istom ljubavlju je volio svoj Bogom mu povjereni narod, i svaki drugi narod, i svakog čovjeka kao bogoliko biće i svako stvorenje Božje.Patrijarh Pavle nikome ne sudi, on samo rasuđuje, poštujući slobodu svakoga. Trezveumni znalac ljudske prirode, on nikada ne povlađuje ni svojim ni tuđim strastima, zabludama i samoljublju. Čitavog života se trudio da ne bude nikome na teretu. Sve što je bio i što je imao – davao je drugome, na prirodan nenametljiv način, ništa za sebe ne tražeći…".

Otac MetodijeOstojić koji je više od vije godine proveo uz uzglavlje Patrijarha ispričao je da je Patrijarh Pavle govorio više svojim prisustvom, a manje rečju:

"NJegova svetost Patrijarh Pavle nikad ništa zatražio nije. Za dvije godine ni za čim nije iskazao potrebu. Čovek je morao da razmišlja da li je gladan ili žedan. Neprestano se molio. I kad je sjedio u fotelji i kad je ležao i kad je jeo. Uvijek je šaputao, gotovo nečujno, tako da nikad nisam uspio da čujem sadržaj tih molitava. I tako je spokojno čekao trenutak kad će Gospod da ga pozove. Niti mu se žurilo, niti je želio da to još traje, nego je čekao kako Bog hoće. Do kraja se bio prepustio ruci Božijoj.", ispričao je ranije otac Metodije.

Patrijarh Pavle je u periodu od 1990. do 2009. godine bio vrhovni poglavar Srpske pravoslavne crkve, 44. po redu. Njegovo puno ime i titula glasili su Njegova svetost arhiepiskop pećki, mitropolit beogradsko-karlovački i patrijarh srpski gospodin Pavle.

Kao Gojko Stojčević rođen je 11. septembra 1914. godine u selu Kućanci, koje je tada pripadalo Austrougarskoj, a sada se nalazi na teritoriji Hrvatske. Zamonašio se u manastiru Blagoveštenju 1948. godine, kada je dobio ime po apostolu Pavlu. Preminuo je u Beogradu 15. novembra 2009. godine.

U narodu je bio omiljen zbog svoje jednostavnosti i skromnosti. Opšte je poznato da je patrijarh Pavle živio izuzetno skromno, asketski. Bio je veliki mislilac, a pritom odličan zanatlija.

Dokaz za to je anegdota o njegovim cipelama koje su bile udobne, lake i besprekorno sjajne. Kada su ga pitali "gdje je kupio cipele", on je samo odmahnuo rukom i rekao: "Eh, kupio".

Ispostavilo se da su te cipele, zapravo, bile stare ženske čizme koje je patrijarh Pavle našao i prepravio ih u cipele u svojoj maloj majstorskoj radionici.

Ovo su neki od njegovih najlepših citata: 

"-Čovek ne može birati vreme u kojem će se roditi i živeti. Od njega ne zavisi ni od kojih roditelja, ni od kog naroda će se roditi, ali od njega zavisi kako će on postupati u datom vremenu: da li kao čovek ili kao nečovek, bez obzira na to u kojem narodu i od kojih roditelja.

-Da je i svima nama, kao ljudima i hršćanima, jasno načelo da “zlo dobra donijeti neće”, da je “krv ljudska hrana naopaka”, stvari bi išle srećnije.
Kad se čovek rodi, celi svet se raduje, a samo on plače. Treba živjeti tako da, kad umre, celi svet plače, a samo on se raduje.

-Pozvani smo da činimo saglasno svome zvanju, onoliko koliko možemo i koliko nam je Bog dao. Ni manje, ni više, a ono što mi ne uspemo da učinimo, to ostaje da učini Gospodin i nadopuni naše nedostatke.

-Smirenost je dakle, braćo i sestre, majka sviju evanđelskih vrlina, jer se Bog gordima protivi, a smirenim daje blagoslov.

-Mnoge majke, koje nisu želele da imaju više od jednog deteta, danas čupaju kose i gorko ridaju nad izgubljenim sinovima, u ovim ratnim sukobima, proklinjući često Boga i ljude, ali pri tom zaboravljajući da optuže sebe što nisu rodile još dece da im ostanu kao uteha.

-Mrtav je pred Njim onaj koji je grešnik, koji se ne kaje i koji u Njega ne veruje."





 

Komentari

Komentari objavljeni na portalu Kodex.me ne odražavaju stav uredništva, kao ni korisnika portala. Stavovi objavljeni u tekstovima pojedinih autora takođe nisu nužno ni stavovi redakcije, tako da ne snosimo odgovornost za štetu nastalu drugom korisniku ili trećoj osobi zbog kršenja ovih Uslova i pravila komentarisanja.

Zabranjeni su: govor mržnje, uvrede na nacionalnoj, rasnoj ili polnoj osnovi i psovke, direktne prijetnje drugim korisnicima, autorima čanka i/ili članovima redakcije, postavljanje sadržaja i linkova pornografskog, uvredljivog sadržaja, oglašavanje i postavljanje linkova čija svrha nije davanje dodatanih informacija vezanih za članak.

Takvi komentari će biti izbrisani čim budu primijećeni.

Komentara: (0)

Novi komentar