Treći pohod herojima Božićnog ustanka, tradicionalno okupljanje patriota koji postuju borbu crnogorskih komita 1919. organizovan je na Lipi Cuckoj, gdje su se okupljeni prisjetili učesnika Božićnog ustanka sa porukom da njihova borba nije bila uzaludna.　　

On je podsjetio da je Božićni ustanak jedan od najznačajnijih događaja u istoriji Crne Gore XX vijeka, čiji su simboli i ciljevi, iako dugo potiskivani, osporavani i prećutkivani, definitivno vaskrsli i trijumfovali 21. maja 2006. godine.

“Današnja Crna Gora ima ono za šta su se Božićni ustanici borili. Crna Gora u svojoj hiljadugodišnjoj istoriji ima adrese i lokacije svojih temeljnih stubova. Onih nosećih vertikala koje su konstruktivno spajale stoljeća i generacije. Spajali ih u tom iskonu crnogorske genetike da jedna slamka izdrži sve male i velike vihorove, vihorove koji su lomili, ali koji nikada nijesu slamali”, rekao je Simović.

Prema njegovim riječima kada je 1919. započela krvava i tada se činilo, beznadežna borba za obnovu, 1918. unižene i ugašene, crnogorske države, činilo se da je otpočeo novi vijek, novi vijek koji će otvoriti duboke jame podjela i hajki u Crnoj Gori.

“Sjeme borbe za obnovu nezavisnosti Crne Gore se zametnulo i ođe, u Cucama, gdje se žar borbe za svoju državu početkom XX vijeka održao cijeli vijek, kao žar za obnovu državnosti početkom XXI vijeka. Zato na ovom mjestu moramo odati priznanje Krstu Zrnovom Popoviću za ono što je uradio kao jedan od vođa Božićnog ustanka i pokreta “Za pravo čast i slobodu Crne Gore”. Moramo se podsjetiti tragične žrtve porodice Petra Zvicera, jer je to jedan od simbola drame crnogorskog naroda. Vjekovnim trajanjem Crne Gore prolama se strašni krik Zvicera koji su gorjeli na lomači koju su razgorjeli major Kecmanović i ini razulareni mrzitelji crnogorske države i njene slavne dinastije Petrović-Njegoš. Petra Zvicera, odmetnika te strašne 1923. godine, spalivši njegovu porodicu, nijesu uhvatili. Nijesu ga uhvatili ni onda kad su ga likvidirali, jer san se ne može uhvatiti. A Petar Zvicer iz mojih Rokoča, Cuca, Katunske nahije, Cetinja, bio je i jeste san vječne Crne Gore. San koji je naša generacija dosanjala, san koji se brani i koji ćemo vječno braniti”, dodao je on.

Danas,kako je rekao, odajemo priznanje značaju i ulozi Komitskog pokreta. Istovremeno, nemoguće je opravdati kasniju kolaboraciju nekih sljedbenika ovoga pokreta sa okupatorom, jer je antifašistička ideja bila i ostala istorijski temelj savremene i buduće Crne Gore.

“Vjekovima su zavojevači shvatali da Crnogorcima ne mogu oduzeti slobodu. Nažalost, u tome su uspjeli tek kada su 1918. uspjeli da zavade i zavedu našu braću. Zato je važno da tu istorijsku lekciju naučimo jednom za vazda, zato je važno da se saberemo, da se ujedinimo u onome čemu bismo svi trebalo da težimo – dijalogu i građanskoj državi. Borili smo se i borićemo se za pravo, čast i slobodu Crne Gore dostojanstveno, čojski i junački, kako smo to uvijek radili i kako nam priliči. Radićemo o dobru i napretku za sve naše građane jer je to najbolja garancija budućnosti naše države”, rekao je Simović između ostalog.

Naglasio je da je tako obnovljena nezavisnost i da će se tako odoljeti i svim ovovremenim i svim budućim izazovima.

“Odoljeti u korist pokoljenja i vječne zublje slobode koju svi nosimo u svojim srcima. Svjedoci smo šta su nam kroz istoriju donijele podjele. I mnogo veće države i narodi su se kolebali pod teretom podjela, a kamoli mala Crna Gora, koja svoju veličinu ostvaruje sadržajem svoje viševjerske i višenacionalne tolerancije. Crna Gora je dragulj Balkana, zato što je uspjela da se otrgne balkanskim sukobima i podjelama. Zbog toga, glas sa Lipe Cucke ima pravo, ima želju i ima potrebu da Crnu Goru pozove na zajedništvo i to vriskom opomene šta se to sve prije jednog stoljeća dešavalo kada je Crna Gora bila raspolućena i obespravljena. Moderna Crna Gora, Crna Gora u 21. vijeku, Evropska i Evroatlanska Crna Gora, ne želi da bude “i dar i prokletstvo””, poručio je on.

Simović je kazao da se teži da svaki naredni crnogorski dan bude dan napretka, te da “iza sebe moramo ostaviti prokletstvo podjela, primitivizam zavađenih, zablude sluganstva”.

“Adresa istorije mora da bude i adresa razvoja. Tu smo da pažljivo i odgovorno osmišljenim razvojnim projektima oživimo ovo područje, da pružimo podršku dobrim domaćinima koji su počeli svoje razvojne “katunske priče” i da motivišemo ostale da vide kako Katunsko imanje može da bude i ugodnost zavičaja ali i sigurnost biznisa. Zbog toga smo pokrenuli i realizujemo brojne infrastrukturne projekte, zbog toga je Vlada odlučna da na jesen ove godine krene sa kapitalnim projektom izgradnje moderne saobraćajnice dužine 44km koja će povezati Cetinje i Nikšić, crnogorsku Prijestonicu i crnogorsku uzdanicu”, podsjetio je on.

Poručio je da su pravo, čast i sloboda, privilegije dobrih domaćina koji zavise samo od sebe i svoga rada. Takvi domaćini su oslonci porodice, sela, opštine i države.

“Mi hoćemo da Crna Gora bude zemlja dobrih domaćina jer je sa dobrim domaćinima budućnost uvijek najizvjesnija i najsigurnija”, zaključio je on.